Jeste li kad razmišljali o značaju kamenčića koju imamo priliku vidjeti na plažama? Ima ih raznih oblika i boja i svaki kao da priča jednu jedinstvenu priču od koje se je ponekad teško udaljiti. Svojim stalnim promatranjem i skupljanjem kamenčića na plaži, Suzana Žužić odlučila je ispričati malim slikama upravo te priče. Uz potporu i pomoć muža, Suzana stvara uz kamenčiće jedinstvene slike koju istodobnu opuštaju i inspiriraju. Zbog njihovog trodimenzionalnog izgleda, može se reći da su to živuće slike koje autorica naziva kamenčićima radosti budući da upravo radost želi pobuditi kod vlasnika slike, ali i svakog njenog promatrača.
Primijetivši njene unikate, odlučili smo pokucati na vrata, koja su se vrlo brzo otvorila što nam je dalo mogućnost upoznavanja sa značajem njezinih kamenčića radosti, kako je sve započela i kome ih namjenjuje.
KAMENČIĆI RADOSTI
– Kad sam pokazala svoj prvi rad prijateljici, tražile smo termin kako ga nazvati. Izgledao je kao suvenir, ali nije nam bio za suvenir. Kako mi je prijateljica izjavila da joj moji radovi pobuđuju radost, smatram da su to kamenčići radosti.
OTKRIVANJE
– Berem kamenje možda već 10 godina po plažama bez ideje što će od tog kamenja biti. Nikad u životu do prije dvije godine nisam vidjela da se može od kamena raditi razne stvari. Brala sam ga za stavljati među cvijeće, u prozirne vaze, među lavandu. Volim kamenje, volim njihove oblike, volim kad je kamen lijep i gladak. Kuća mi je puna kamenja. Nema mjesta u kojem nije bilo kamena. Prije dvije godine jedna prijateljica mi je rekla na postoje neke stranice na Facebooku i Googleu na kojima ljudi od kamenja rade neke stvari kao što su sličice i suveniri. Bila sam iznenađena kad sam vidjela što sve ljudi rade od kamenčića i skužila sam da to je to, da to u biti tražim.
PRVI RADOVI
– Danas radim to malo drugačije jer drugi puštaju prirodan kamen dok ga ja miješam s bojama. Muž mi se bavi slikarstvom tako da nisam morala kupovati materijale. Najprije sam radila na običnom slikarskom platnu. Prve radove ostvarila sam tokom prošlogodišnjeg ljeta nakon koncerta Balaševića u Puli na kojem sam bila zajedno sa svojim dvjema kumama. Povezala sam se s pjesmom u kojoj se spominje bijeli zec, te svakoj, za uspomenu, napravila sam unutar okvira dva zaljubljena zečića koji se gledaju i dodala sam obojeni kamenčić u obliku srca. Bile su to tri sličice za uspomenu za tri prijateljice. Zatim sam napravila za prijateljicu koja ima agenciju za nekretnine kućicu sa suncem i barkom. Volim poklanjati svoje radove dragim osobama.Prve stvari su bile jako jednostavne onda mi je muž rekao da bi trebala biti malo maštovitija i miješati boje. Počeli smo onda zajedno izrađivati. On mi je oslikavao podloge pod mojim indikacijama, odnosno po mojoj viziji. Nedavno je otvorio obrt za okviravanje i dodali smo uz podlogu i njegove okvire za moje sličice, tako da mogu reći da su to radovi na pola moji, na poli njegovi, a prezentirati ćemo ih zajedno s njegovim slikama na stranici obrta.
SLATKA USPOMENA
– U početku izrada bila mi je teška jer nisam znala kako to ostvariti. Sada svaki kamen kojeg vidim znam što bi taj kamen mogao biti. Kad hodam plažom, držim glavu gotovo uvijek spuštenu i počelo je biti malo nezgodno hodati sa mnom jer stalno berem kamenje za barkice, uši za zečića, kućice. To mi je baš postalo vrsta opsesije, a kuća je puna kamenja. Stalno nešto lijepim, stalno nešto radim i to me jako veseli. Smatram da je to zaista slatka uspomena. Volim kad me prijateljice zamole da im napravim nešto ciljano, volim znati za koga radim, znati koje boje voli.