[supsystic-gallery id=28]
Svi nekud putujemo, ali zaboravljamo ostaviti trag tog putovanja fotografijama. Fotograf Matija Šćulac ne propušta tu priliku i bilježi svoja velika putovanja fotografijama. Svaka njegova fotografija priča tisuću riječi o mjestu i događaju gdje je bio.
Jednostavna spontanost vremena, prostora i ljudi unutar jednog kadra koji vas odvesti upravo tamo gdje je Matija bio. Tako je, na primjer, zabilježeno i njegovo putovanje u Japanu gdje su klimatski uvjeti i kultura potpuno drugačiji od onoga što imamo u Istri.
Upoznali smo našeg autora i otkrili što je njemu bitno kod fotografija te koje su njegove ambicije i to vam otkrivamo upravo u nastavku.
NIKAD VIŠE BEZ FOTOAPARATA
– Otišao sam davnih dana na jedno putovanje bez fotoaparata i bilo mi je jako žao što ga tada nisam imao te sam si dao obećanje da nikad više na put ne idem bez fotoaparata. Kupio sam ga, krenuo se baviti fotografijom i zavolio fotografiju toliko da više ne znam je li putujem zbog putovanja ili zbog fotografiranja.
FOTOGRAFIJE KOJIMA SE PUTUJE
– Pokušavam se nekako usmjeriti na ostvarenje fotografija kojima se putuje. Bitno mi je da fotografija priča tu neku svoju priču, da prikazuje trenutak upravo na način na koji se tada dogodio. Ne volim namještanja i poziranja. Ne bih nikad mogao raditi kao papparazzo jer se ne volim petljati u tuđu intimu i privatnost. Volim ljude uvoditi u priče, da bude prirodno i ne namješteno, da osjete posebnost situaciju, taj doživljaj trenutka, i to mi je najbitnije.
JAPAN JE POSVE DRUGI SVIJET
– Meni osobno moje najbolje fotografije su one iz Japana, posebno one nastale u Tokiju. Bio sam već dva puta u Japanu. Kako sam prvi put bio toliko impresioniran onime što sam vidio i doživio, tako su fotografije s prvog posjeta Japanu bile dosta šarolike u smislu motiva. Drugi sam put spontano osjetio tu neku čudnovatu atmosferu Tokija po kiši pa je tako nastala serija fotografija inspirirana antologijskim filmom “Blade Runner”.
Japan je zaista posve drugi svijet koji me je jako impresionirao i volio bih se vratiti tamo, a da mi se pruži prilika, mislim da bi se čak tamo i preselio, bar na neko vrijeme. Kako je u Japanu drugačiji stil života, tako se i ja prilagođavam drugačijim stilom fotografija kako bi što autentičnije uhvatio taj doživljaj.
U Istri privlače me neke druge stvari, možda više pejzažna fotografija. Kad ne fotografiram za posao, onda volim fotografirati na primjer zvijezde i Milky Way. To me opušta, ali i tjera na daljnje istraživanje mogućnosti koje fotografija pruža. Kada fotkam pejzaže, to radim ciljano i unaprijed znam što želim dobiti, tako da su tu ključni planiranje i priprema, kao i strpljenje u iščekivanju savršenog kadra.