Autor smirenog duha Matija Debeljuh u prostoru Apoteke predstavlja svojih ruku djelo, odnosno izložbu “Studija za gubilište” koju smatra kao posvetu apstraktnoj formi.

Kako li izgleda prostor sa seta filma “Gubilište”, Matija otkriva kroz svoju izložbu te pruža gledatelju mogućnost da se osjeća kao dio te posebne atmosfere u filmu.

STUDIJA ZA GUBILIŠTE

– Izložba je vezana uz novi film koji je upravo u post produkciji i montaži. To je kompleksna priča jer se radi o nekakvim segmentima iz filma i pokušaj dočaravanja atmosfere koja će se prikazati u filmu, ali je ovom prilikom prilagođena galerijskom prostoru. U principu, film daje jedan odraz i gleda se najčešće u kinu ili zamračenoj prostoriji, dok ovo što ćemo izložbom prikazati jest sklop razmišljanja oko filma i tematika filma koji su prilagođeni galerijskom prostoru. Od otvorenja Apoteke 2013. godine s Lalom Raščić i Kristianom Kožulom do danas nisam izlagao. Ovo je prvi put da samostalno izlažem unutar Apoteke.

GUBILIŠTE I RAD MIRKO KOVAČA

– Sama tema gubilišta je, ustvari, rađena prema motivima Mirka Kovača i njegovim prvim romanom. Elemente tih motiva koristio sam radi izrade kičme koja je prisutna i u filmu. Već sam duže vrijeme zaokupiran radom Mirka Kovača te je ovo samo logično slijed mog prethodnog rada dok sam prije imao istraživanje kroz fotografije i bavio se nekako istom tematikom, a sad je u pitanju film kojeg prilagođavam prostoru koji je u ovom slučaju Apoteka.

PRILAGOĐAVANJE PROSTORU

– Taj prostor mi je ujedno i studio tako da sam dobro upoznat s njim. Duže vrijeme razmišljao sam na koji način bi se mogao igrati s tim prostorom u odnosu na moje razmišljanje na taj film “Gubilište”. Volio bih da što više ljudi dođe vidjeti o čemu se to radi. To je neka granična konstrukcija koja je uz projekcije i fotografije jedna vrsta multimedijalne izložbe. Mislim da je zapravo u odnosu na ono što se radi i na koji način se to prezentira. Kada se radi o galerijskom prostoru, onda je on jako bitan. U mom radu, volim se prilagođavati prostoru u kojem izlažem. Ne volim pružati otpor već težim k odgovoru na pitanje što bi učinio s tim prostorom. Prostor je taj koji diktira smjer i tok rada. To je sasvim suprotno od neke filmske projekcije u kinu gdje je taj prostor ograničavajući, a s druge strane je jasno postavljen na svoje mjesto, zna se gdje je platno mjesto i gdje će se projekcirati film i tu nema velikih odstupanja.

ZAPITKIVANJE O IDENTITETU

– Zanimljivi su mi ti neki odnosi likova i zapitkivanja o identitetu. Unutar galerije vade se elementi iz tog konteksta i daje im se novo značenje. S izložbom želim dočarati osjećaj prostora koji bih volio da se može proživjeti kroz film što je daje neku dimenziju koju čovjek ne može vidjeti na filmu ukoliko se ne radi o nekom 3D formatu. Gledatelja se želi uvući u film i u samu atmosferu koju film gradi.(foto: Licio Debeljuh)

SHARE

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *