[supsystic-gallery id=6]
Puležan Daniel Kiršić je poznat po cijeloj Istri pa i šire po svojim fotografija s raznih evenata. To nisu obične fotografije događaja koje će se zaboraviti već drugi dan jer su dio gomile. To su fotografije koje su zabilježile čaroban trenutak tokom tog eventa pa time i ostavile jaku impresiju na svakog promatrača.
Više-manje su to sve fotografije koje ćete pronaći na internetu jer su vezane za digitalnu aparaturu pod atmosferom elektroničke glazbe, dakle možemo reći da Kiršić po svim karakteristikama pripada izražavanju 21. stoljeća.
Trenutno je asistent Hassanu Abdelghani na edukativnim radionicama u sklopu EduSplasha pri čemu 60 polaznika u ovom prvom dijelu podučavaju o analognoj fotografiji, a na jesen slijedi nastavak s digitalnom fotografijom.
Za razliku od nekih kojima je fotografija isključivo posao, Danielu je to hobi, uz njegov posao zubotehničara, od kojeg dodatno zarađuje, ali kako se upravo radi o hobiju, ima priliku birati na koji angažman se odazvati. Popričali smo s njim uz jednu ugodnu večericu, pa evo što nam je ispričao o sebi.
USKLAĐIDANJE HOBIJA S POSLOM
– Bitna je organizacija vremena. U svojoj zubotehnički laboratorij radim ujutro, a fotografijom se bavim navečer. Hiperaktivan sam. Malo spavam, a mozak mi uvijek radi sto na sat.
NIGHT LIFE FOTOGRAFIJA
– Trenutno se bavim fotografijama koje mi donose prihode, a to su ponajviše fotografije vezane za nekretnine kao što su kuće za odmor. Uz to su i noćni izlasci, night life fotografija. Počeo sam se u biti baviti fotografijom s night lifeom. Vrlo brzo postao sam poznat i ljudi su me počeli zvati da fotografiram svašta.
BIZARAN UPIT
– Najbizarniji upit mi je bio da fotkam jedan par kako opći. To sam odbio i općenito odbijam fotografiju koja mi ne predstavlja neko zadovoljstvo. Vjenčanja ne radim iako znam da je oko toga najveća zarada.
HOBI S PRIHODIMA
– Fotografija je meni bila hobi koji mi danas donosi prihode. To me je oduvijek interesiralo. Prije dok je bila samo ta analogna fotografija, nisam bio previše zainteresiran iako mi je tata imao dobar analogni fotoaparat. Krenuo sam s fotografijom kada su na tržište stigli digitalni fotoaparati, mislim da je to bilo 2003. godine. Uvijek sam onda prilikom izlaska nešto fotkao. 2010. otišao sam na tečaj udruge Format. Onda sam išao s frendom u đir po Istri, slikao sam partye i kako je vlasnik portala Izlasci.net vidio moje fotke predložio mi je da probam raditi za njega. Od tuda je sve krenulo. Radeći za taj portal prošao sam cijelu Istru.
OPCIJA BIRANJA
– Idem na sve moguće evente osim onih gdje su cajke i narodna glazba. Ne mrzim ništa, ali taj stil glazbe i ta mjesta mi osobno ne odgovaraju. Uvijek bi izbjegavao ići na takva mjesta. Išao bi samo ako bi baš morao. Super mi je što si to mogu priuštiti.
SPONTANOST
– Iskreno, sve mi je spontano. Prije sam znao raditi po tri ili četiri eventa na noć. I to mi je zaista bilo naporno jer sam morao onda mijenjati stalno lokacije. Sad kada radim, radim isključivo samo jednu lokaciju i na toj lokaciji sam cijelu noć i kroz fotke pokušavam ispričati priču kako je bila atmosfera, te kako su se ljudi zabavili. Volim uhvatiti tu radost na ljudima. Nekakav trenutak. Dosta ljudi me cijeni radi toga. Meni je to normalno jer preferiram uloviti tako neke kadrove koji su spontani. Ali kao i svi, iako ih ne volim, radim i one namještene s dva prijatelja ili skupinom jer nikoga nećeš odbiti kada te pita da ga slikaš.
POTPIS NA FOTOGRAFIJI
– Iskreno meni potpis ništa ne znači. Na neki način s tim zabilježavanjem potpisa zaštićujem svoju fotku pa ako mi je netko uzme bez mog znanja i koristi u komercijalne svrhe mogu poduzeti određene mjere jer srećom Hrvatska je, po tom pitanju, malo napredovala.