Ponekad nam tijelo govori puno prije nego što uspijemo riječima objasniti kako se osjećamo. Napetost u ramenima, nemir u nogama, stisnute šake ili jednostavno osjećaj da smo zarobljeni u vlastitom tijelu mogu biti znak da nam je potreban pokret, promjena ritma i trenutak u kojem ćemo ponovno osjetiti sebe.
Ples pritom ne mora biti rezerviran za one koji nastupaju na pozornici. Pokret može postati jednostavan način opuštanja, izražavanja emocija, oslobađanja od svakodnevnog stresa i povezivanja sa samim sobom.
O tome smo razgovarali s Chiarom Pisak, koja je svoje iskustvo i ljubav prema plesu godinama gradila kroz vlastiti plesni put, a danas ih prenosi drugima kao plesna trenerica studija za izvedbene umjetnosti MOT 08.
KAKO SE OSLOBODITI BLOKADA I POČETI PRIRODNIJE OSJEĆATI POKRET?
– Rekla bih svakome da krene bez razmišljanja o tome kako izgleda. Mi odrasli smo se nekako previše opteretili time je li nešto lijepo, pravilno i što će drugi reći. Dopustite tijelu da napravi ono što mu prirodno dolazi ma kakav god to pokret bio.
POKRET KAO EMOCIONALNI VENTIL
– Ne moraš biti plesač da bi plesao. Pokret nam je svima prirodan način izražavanja. Kad smo nervozni, često i nesvjesno tresemo nogu, dižemo i spuštamo ramena ili stišćemo šake. Tijelo već pokušava nešto izbaciti. Zato možemo pustiti glazbu, zatvoriti oči i samo se kretati onako kako nam u tom trenutku odgovara. Nekad će to biti energično, nekad potpuno nježno. I jedno i drugo je sasvim uredu.
UNOS PLESA ILI SVJESNOG POKRETA U SVAKODNEVICU
– Pustite dvije pjesme koje volite. To je već 6 do 8 minuta. Možemo zaplesati dok se spremamo, kuhamo, čistimo ili kao mali reset između obaveza. Bitno je samo da se pokrenemo i da nam bude ugodno. Mislim da smo svi različiti i da svakome odgovara nešto drugo. Najvažnije je ipak s vremena na vrijeme zastati, malo izaći iz te užurbanosti i vratiti se u realnost. Šetnju ili trčanje bih svakako preporučila svima. Nema ljepšeg osjećaja od malo svježeg zraka i vremena provedenog vani.
PLES BEZ STRAHA OD POGLEDA
– To je baš zanimljivo jer kod djece vidim koliko brzo izgube taj osjećaj srama. Pustim glazbu i oni plešu kao da ih nitko ne gleda. A onda odrastemo i odjednom razmišljamo je li nam ruka bila dovoljno lijepo gore i da li nas netko gleda. Mislim da se trebamo podsjetiti da ples nije nastup ako ga ne želimo pretvoriti u nastup. Pokret je prvenstveno za nas. Kad se prestanemo pitati „Izgledam li dobro?“ i počnemo pitati „Osjećam li se dobro?“, puno toga se u glavi promijeni.
GLAZBA MIJENJA NAŠU ENERGIJU
– Mislim da glazba jako brzo može promijeniti našu energiju. Kao i na feštama, ako glazba i vibra nisu dobre, teško da ćemo se zabaviti i da će nama biti dobro. Zato je bitno pustiti ono što nam u tom trenutku odgovara. Za početak sasvim je dovoljnio lagano njihanje.