More je mjesto gdje priroda pokazuje svoju najveću snagu, ali i svoju najljepšu tišinu. Ispod površine nestaju svakodnevna buka, užurbanost i stres, a svaki udah postaje dragocjen. Ronjenje na dah nije samo sport. To je susret čovjeka sa samim sobom, test mentalne snage, discipline i povjerenja u vlastito tijelo. Ronjenje na dah je svijet u kojem nema mjesta panici, već samo miru, koncentraciji i poštovanju prema moru koje svakim zaronom podsjeća koliko je moćno i nepredvidivo.
Upravo u tom svijetu svoje mjesto među najboljima pronašao je Donat Faraguna Gnjatović, jedan od najuspješnijih hrvatskih ronilaca na dah. Državni prvak Hrvatske, član i izbornik hrvatske AIDA reprezentacije te sportaš koji se svrstao među najbolje svjetske ronioce, Donat svojim rezultatima potvrđuje da se vrhunski uspjeh gradi godinama predanog rada, discipline i ljubavi prema moru. Iza impresivnih dubina krije se čovjek koji vjeruje da je svaki zaron prilika za novo iskustvo, novo učenje i pomicanje vlastitih granica.
Imali smo s Donatom vrlo zanimljiv razgovor koji nam je dodatno otvorio obzore ovog dinamičnog sporta.
ISTRAŽIVANJE VLASTITIH GRANICA
– Ronjenje na dah za mene je istraživanje svojih limita, mogućnosti i učenje kako biti bolji u tome što volim. Međutim također, ronjenje je i istraživanje, zabava, uživanje u prirodi i način za upoznati planet na kojem živimo. 71 % Zemlje je prekriveno vodom tako da onda to otvara dodatne mogućnosti učenja. U pripremi zarona i u samom zaronu, u savršenom slučaju, misli su mi u potpunosti prazne. Ronim samo sa štipaljkom za nos i ne nosim ništa na očima, tako da vidim samo bijelu liniju, uže, i plavo more iza. Jedini fokus je da izjednačavanje pritiska u ušima funkcionira. Nakon okreta i u trenutku kad se krene prema površini, sve se gasi i prelazim u apsolutnu automatiku te se opuštam.
POŠTOVANJE PREMA MORU
– Bilo je par zarona dok sam bio mlađi gdje su se dogodile malo čudne situacije koje su me podsjetile da treba imati uvijek veliko poštovanje prema moru. Što se tiče dobrih iskustava, stvarno veliku većinu mojih uspješnih zarona, posebno osobnih rekorda, dosta dobro pamtim, posebno okrugle brojeve, ali još uvijek iščekujem zaron na 100 metara.
MIR DONOSI SIGURNOST
– Ronjenje na dah je stvarno siguran sport i ako se radi propisno, nema nekih većih opasnosti. Glavni cilj je dobro procijeniti rizike i iskontrolirati sve varijable da što manje stvari te mogu izbaciti iz takta. Ovo je izuzetno mentalan sport jer ako niste opušteni, postotak uspješnosti se drastično smanjuje, ali mislim da se uz dobru pripremu i trening sve može riješiti. Ono što također volim je trenirati u nesavršenim uvjetima, kao što je Jadransko more, s puno valova, struja i razlika u temperaturi, jer vas to bolje pripremi na realne uvjete na natjecanjima diljem svijeta.
TALENT VS DISCIPLINA
– Talent je bitan za biti u samom vrhu, ali bez rada nema rezultata. Natjecao sam se u puno različitih sportova i puno puta sam vidio da su puno talentiraniji sportaši od mene ostvarivali manje rezultate baš zbog nedostatka predanosti i discipline. Rekao bih da su jedne od mojih najvećih vrlina fokus, predanost i disciplina. Puno puta mi se ne da trenirati, nemam volje, ali jednostavno ne dam sam sebi opciju ne odraditi trening. Još jedan veliki problem koji sam uočio radeći kao trener je važnost pravog trenera. Mnogo sportaša ne zna dozirati kada treba usporiti, a kada pojačati i baš je to velika stvar imati trenera koji te razumije. Od početka moje karijere u ronjenju na dah moj trener je jedan od najboljih ronilaca na dah u povijesti, Vitomir Maričić, i bez njega ne bih bio tu gdje jesam danas, sigurno. Talent je bitan za biti u samom vrhu, ali rekao bih da najveću razliku radi u samom početku. Što vrijeme više prolazi, sve važniji postaju predanost, fokus i disciplina.
LJUBAV ISPRED MEDALJA
– Mislim da je ljubav prema sportu bitnija. 95% ronilaca na dah će roniti radi zabave i uživanja i u svakom sportu najveći dio sportaša su amateri koji se njime bave jer ga vole. S druge strane, nemoguće je imati prvaka u nekom sportu ako ne uživa i ne voli taj isti sport, tako da je baza ista, samo su ciljevi drugačiji.
MORE TRAŽI ODGOVORNOST
– Mentalna priprema je izrazito bitna u ronjenju na dah jer je more nepredvidivo i u svakom trenutku se uvjeti mogu drastično promijeniti. Meditacija je jedan od alata koji se koriste, kao i vizualizacija, koju neki sportaši koriste više, a neki manje. Također, s iskustvom potreba za bazičnim alatima se smanjuje. Kako sam se prije ronjenja na dah bavio više od deset godina natjecanjima u podvodnom ribolovu, vidim koliko smo uništili naše more. Količina života u moru drastično se smanjila i ako se nešto ne promijeni, nepovratno ćemo uništiti more koje nam je neophodno za život. Dok ronimo i natječemo se, jako rijetko se mogu vidjeti morske životinje jer se uglavnom drže dalje, ali definitivno mi je u planu ronjenje s morskim psima, a životna želja je vidjeti veliku bijelu psinu u divljini.
RITUAL PRIJE ZARONA
– Natjecateljski dani su jako rutinirani i sve se odvija na isti način na svakom natjecateljskom danu. Nikad ne jedem ništa prije zarona taj dan, pijem samo elektrolite ili izotonična pića i pokušavam biti u sobi što duže. Bar sat i pol vremena prije zarona volim biti na platformi gdje kreće rutinirana priprema, oblačenje i priprema opreme, a deset minuta prije zarona sam već u vodi, čekam i opuštam se. Zadnje tri minute su već isprogramirane, svaki udah, pokret i pozicija.
SAVJET MLAĐEM SEBI
– Kad bih mogao dati mladome Donatu savjet, rekao bih mu sve je moguće i da sve može. Daj sve od sebe, ali ono najbitnije, nemoj zaboraviti uživati. Bez uživanja nema rezultata.