Biciklizam je jedan od rijetkih sportova u kojem se čovjek, osim s konkurencijom, svakodnevno natječe i sam sa sobom. Granice izdržljivosti, snaga volje, disciplina i mentalna stabilnost jednako su važni kao i fizička priprema. Na biciklu nema prečaca jer svaki uspon, svaka kap znoja i svaki pad dio su puta koji oblikuje sportaša, ali i čovjeka.
Jedan od onih koji taj put žive iskreno i s puno strasti je David Sandić, mladi biciklist koji sport nikada nije doživljavao kao obavezu, već kao ljubav. U zanimljivom razgovoru, David nam je otvoreno ispričao o pritisku, motivaciji, trenucima sumnje, ali i ljepoti biciklizma koja ga i danas gura naprijed.
TRENUCI SUMNJE
– Biciklizam nikada nisam doživljavao kao obavezu, već isključivo kao nešto što radim iz ljubavi. Međutim, kako sam napredovao, tako je rastao i pritisak pa sam prošao kroz krizu u kojoj sam pomislio da više ne mogu. U tim trenucima prisjetio sam se vlastitog truda te podrške trenera, sponzora i obitelji.
SKRIVENA STVARNOST SPORTA
– Mislim da netko tko nije probao tako nešto ne može niti zamisliti splet osjećaja tijekom utrke: tremu prije starta, borbu između glave i tijela tijekom utrke te osjećaj pri ulasku u cilj. Također, iza same utrke, koja je jedina publici prikazana, nalaze se godine treniranja i odricanja.
POSEBNO MJESTO TRENINGA
– Izdvojio bih područje bike parka Rabac i okolne staze kao posebna mjesta za trening. Tamo sam proveo puno vremena trenirajući, a posebno je dobro to što je blizu mora i s većine staza se i vidi more pa ta ljepota ublaži trening.
UNUTARNJI DIJALOG U NAJTEŽIM TRENUCIMA UTRKE
– U takvim momentima je presudna psihička snaga, koja se pored fizičke forme, također jača na treninzima. To izgleda kao svađa dobre i loše strane. Jedna te tjera da odustaneš i usporiš, dok te druga gura dalje. Kako su mi govorili: „Stisni jako, a kad postane teško, tad još pojačaj.“
SPORTSKA KARIJERA=ŽIVOT
– Smatram da je bilo koja sportska karijera kao život. Prolazi se kroz pobjede, ozljede i loše rezultate, ali samo najuporniji ostaju. Biciklizam me posebno naučio upornosti, disciplini i strpljenju.
RUTINA PRIJE UTRKE
– Slušanje glazbe pomaže mi da se psihički spremim. Dan prije utrke slijedi pregled staze i nakon njega temeljito istezanje, a na sam dan utrke je najbitnije kvalitetno zagrijavanje kako bih odmah mogao krenuti pun gas. Tijekom cijelog razdoblja se ne smije zanemariti pravilna prehrana.
ŽIVOT BEZ ODRICANJA
– Smatram da nije bilo žrtvovanja dosad radi biciklizma. U nekim trenucima sam trebao odbiti izlete, izlaske ili slično, no sve sam stigao iskombinirati. Srednju školu sam završio s odličnim i sad sam na Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu.
PRITISAK OČEKIVANJA
– U nekom kratkom razdoblju sam osjećao određeni pritisak, ali rekao bih više da sam to sam sebi radio. Mislim da mi je puno lakše bilo jer si nikad nisam zacrtavao kako moram nešto odraditi, nego sam imao ciljeve koje bih volio ostvariti, najviše radi sebe.
SLUŠAJTE SVOJE TIJELO
– Poručio bih svim novim biciklistima da se ne opterećuju rezultatima i da ne forsiraju preko granica, nego da slušaju svoje tijelo. Osim toga, prijateljstva stečena kroz biciklizam i trenuci provedeni na utrkama ostaju u sjećanju mnogo dulje od prolaznih izlazaka. (foto – Denis Peroš)