Kaže se da je fotografija više od pukog bilježenja trenutaka. Ona čuva emocije, priče i uspomene koje traju cijeli život. Na vjenčanjima, dobar fotograf ne samo da dokumentira događaj, nego stvara autentične i bezvremenske slike koje mladencima omogućuju da ponovno prožive svaki osmijeh, zagrljaj i pogled
Nenad Šimunić je fotograf koji pristupa svakom događaju smireno i profesionalno, fokusirajući se na hvatanje iskrenih emocija i spontanih trenutaka.
Kako nam sam otkriva, Nenadu su ključ empatija, diskretnost i sposobnost prepoznavanja posebnih trenutaka koji se događaju izvan objektiva. Svako vjenčanje vidi kao novu priču, a svojom prisutnošću i pažnjom stvara opuštenu atmosferu u kojoj se mladenci i gosti osjećaju prirodno, što rezultira fotografijama koje pričaju autentične, bezvremenske priče.
Pozivamo da nam se pridružite kroz članak u otkrivanju svijeta kroz objektiv Nenada Šimunića i otkrijte kako svaki osmijeh, pogled i zagrljaj dobiva svoju priču
TAJNI SASTOJAK
– Za mene je tajni sastojak u hvatanju emocija zapravo kombinacija empatije, promatranja i pravovremenosti, a to je nešto što sam kroz dugogodišnji rad u fotografiji naučio prepoznati i usavršiti. Najvažnije emocije ne događaju se uvijek pred objektivom, nego iza kulisa, u malim trenucima koje drugi ne primijete. To je onaj trenutak kada mladoženja nesvjesno zategne kravatu dok čeka mladenku, kada majka lagano dotakne ruku sina, dok mladenka diše duboko prije dolaska mladoženje iza vratiju ili kada baka pogleda unuku sa suzama u očima. Moj zadatak nije samo tehnički pritisnuti okidač, nego osjetiti energiju prostora i biti na pravom mjestu u pravom trenutku. Ako netko osjeti da ga se stalno „gleda kroz objektiv“, zatvorit će se. Zato se trudim biti diskretan, ne želim da ljudi stalno imaju osjećaj da ih promatram. Kada se opuste i zaborave na mene, tada se dogodi magija. Kamera mora biti produžetak mog oka, a ne prepreka između mene i ljudi. Samo jedan od primjera, na zadnjem vjenčanju mladenka je rekla da joj je najvažnije da uhvatim trenutak kada njezin otac prvi put vidi u vjenčanici. Znala je da će to biti emotivno. Umjesto da režiram, samo sam tiho stajao sa strane dok je otac ulazio u sobu. Kada ju je ugledao, oči su mu zasuzile, a ona ga je odmah zagrlila. Da sam tražio da ponove ili da namjestim kadar, izgubili bismo prirodnost. Tehnika je važna, ali emocije se hvataju srcem i pravim trenutkom,zato je za mene svako vjenčanje nova priča i izazov.
SPONTANOST
– Riječ spontanost kod fotografije proizlazi iz duže pripreme, komunikacije i psihologije. Sve počinje i prije samog vjenčanja, barem kroz jedan neformalni razgovor ili probno fotografiranje koje je veliki plus ako ga imamo. Na taj način oni se upoznaju s mojim stilom rada, a ja s njihovim karakterom i dinamikom kao para. Kada na vjenčanju već postoji povjerenje, mladenci se osjećaju opuštenije pred kamerom i tada prirodne emocije puno lakše izlaze na vidjelo. Također, unaprijed volim saznati o detaljima: koje su im najvažnije osobe, koji trenuci imaju posebnu simboliku. Kada znam što im znači, mogu to i uhvatiti na autentičan način. Želim osjetiti njihovu energiju, upoznati njihove želje, ali i njihovu nesigurnost. Kada ljudi osjete da im pristupaš kao prijatelj, a ne samo kao fotograf na zadatku, tada se puno lakše opuste. Na samom vjenčanju moj zadatak nije samo stisnuti okidač, nego i stvoriti atmosferu u kojoj će se mladenci i gosti osjećati dovoljno slobodno da budu svoji. Nikada ne inzistiram na krutim pozama, radije im dam mali zadatak: neka se prošeću, jedno drugo nasmiju, neka se zagrle i samo na trenutak zatvore oči. Takvi jednostavni trenuci uvijek rezultiraju iskrenim osmijesima, nježnim pogledima i smijehom koji ne možeš namjestiti. Trudim se biti prisutan, ali ne nametljiv. Koristim tele objektive kada je potrebno da uhvatim intimne trenutke bez da smetam, a ponekad se i stopim s gostima kako bi svi zaboravili da sam fotograf. Najljepše spontane fotografije često nastanu u trenucima između službenih događaja, dok se mladenka priprema i kuma joj dodaje veo, dok mladoženja s prijateljima zbijaju šale, dok djeca trče oko plesnog podija. Tada sam aktivno prisutan i spreman, i nastaju slike koje doista pričaju priču vjenčanja. Spontanost nije samo u emocijama nego i u korištenju trenutnih uvjeta. Nastojim poticati spontane reakcije, ali nikada ne forsirati. Ako netko nije raspoložen za fotografiranje u određenom trenutku, pustim ga jer najiskreniji trenutci dolaze kada ljudi zaborave da su pred kamerom. Upravo ta kombinacija strpljenja i osjećaja za pravi trenutak čini razliku između namještenih i doista spontanih fotografija.
RAZMIŠLJANJE IZVAN OKVIRA
– U teoriji, svatko zamišlja da će fotosession biti na savršeno odabranoj lokaciji, s puno vremena i idealnim svjetlom. U praksi, na većini vjenčanja nemamo luksuz takvih uvjeta. Vrlo često to znači da se fotografiranje odvija odmah nakon crkve ili matičara, i da je na raspolaganju tek desetak minuta, uz najbliže drvo, grm, malu livadu ili komadić sijene ili one full lude situacije gdje majka priroda iznenada pokvari prvotni plan. Upravo u tim trenucima dolazi do izražaja iskustvo i sposobnost fotografa da razmišlja izvan okvira. Naučio sam da se od najobičnijeg okruženja, uz pravi kut, svjetlo i emociju mladenaca, može stvoriti fotografija koja izgleda kao da je nastala na pažljivo planiranoj lokaciji. Zapravo, većina mojih najboljih i najdražih fotografija nastala je upravo u takvim situacijama; u kratkom vremenu, na nepretencioznim mjestima, ali uz puno kreativnosti i osjećaja za trenutak. To je ono što vjenčanu fotografiju čini posebnijom, nije stvar u scenografiji, nego u tome da se prepozna ljepota i emocija u svakom okruženju. Na pravim reklamnim kampanjama se izvan okvira situacije također događaju, ali rijeđe jer je sve organizirano i prisutno je puno drugih osoba koje brinu o svemu. Ako cemo ulaziti u nazovimo amaterske reklame tu nam nebi bilo dovoljno nekoliko stranica ali jedan od glavnijih problema je ne profesionalan set ili modeli na setu bez iskustva gdje onda kao fotograf morate i uciti i kako pozirat, kako stvoriti samo scenu, svijetlo i slično.
UPRAVLJANJE EMOCIJAMA POD STRESNIM OKOLNOSTIMA
– Prije svega, svjestan sam da su snimanja događaji koji sa sobom nose visoku razinu stresa, za mladence, obitelji, ali i za klijente, producente ili modele ako se radi o reklami. Ljudi ulažu puno novca, energije i emocija u taj dan, i zato je normalno da očekivanja budu visoka, a pritisak velik. Na vjenčanjima se susrećem sa svim mogućim situacijama i uzrastima, od djece koja su nestrpljiva i žele odmah pobjeći sa slikanja, do baka i djedova koji zahtijevaju više strpljenja i pažnje. Uvijek se nađe i netko tko misli da sve zna bolje ili gost koji je prerano popio koju čašicu previše i time stvara dodatni izazov. Moj posao nije samo tehnički odraditi snimanje, nego i stvoriti atmosferu u kojoj će svi biti dovoljno smireni i opušteni da uživaju i da rezultat bude najbolji. Kod sebe uvijek krećem od pripreme, tehnički i mentalno. Kad znam da je oprema spremna i da imam plan B i C pa i D, osjećam sigurnost i ne dopuštam da panika preuzme kontrolu. Ako se i dogodi neka nepredviđena situacija, trudim se reagirati smireno i staloženo jer znam da moj ton i ponašanje direktno utječu na ljude oko mene. Ako fotograf paničari i svi ostali postaju napetiji. Zato često koristim humor, lagane šale ili jednostavno smiren glas kako bih zadržao dobar ritam i atmosferu. Na vjenčanjima je važno znati da su mladenci pod najvećim pritiskom, od protokola, očekivanja gostiju, pa do vlastite treme. Tu nastupam i kao fotograf i kao podrška. Ako vidim da je mladenka nervozna dok se sprema, umjesto da odmah počnem, prvo stanem, nasmiješim se i kažem joj da odvoji trenutak za sebe, pa tek onda lagano uključim aparat. Ako roditelji ili gosti postaju nestrpljivi, pokušavam ih umiriti tako da ih uključim u proces, predložim da pomognu mladencima oko detalja ili da ih zamolim da stanu uz njih za brzu obiteljsku fotografiju. Naučio sam da fotograf često postaje energetsko ogledalo i ljudi reagiraju na tvoju energiju. Ako sam ja nervozan, oni postaju nervozniji. Ako sam smiren i pozitivan, lakše se i oni opuste. Zato uvijek nastojim unositi mir, ali i entuzijazam u prostor. Ljudi vole osjetiti da uživam u svom poslu, to stvara povjerenje i prirodno smanjuje stres.
ZAHTJEVNI KLIJENTI
– Jedna od zahtjevnijih situacija koju sam imao bila je na vjenčanju gdje su mladenci i njihove obitelji imali vrlo visoka očekivanja i poprilično različite želje oko fotografiranja. Dok su mladenci željeli opušteniji, prirodniji stil fotografija, roditelji su inzistirali na klasičnim, poziranim obiteljskim portretima plus tata je nekada bio amaterski fotograf pa je inzistirao na stvarima i savjetima koje nisu bile izvodive. U takvoj situaciji ključ mi je bio ostati smiren i organiziran. Prvo sam saslušao obje strane i pokazao razumijevanje za njihove želje. Zatim sam predložio kompromis: dio vremena odvojili smo za formalne portrete, a ostatak za spontanije fotografije koje su mladencima bile najvažnije. Tako sam uspio zadovoljiti obje strane, a da se pritom nismo udaljili od rasporeda događanja. Tijekom dana redovito sam komunicirao s mladencima, najavljivao im sljedeće korake i davao im osjećaj sigurnosti i da je sve pod kontrolom. Također sam pazio da u trenucima kada su bili pod stresom ostanem smiren, pozitivan i nenametljiv što je pomoglo da se i oni opuste pred kamerom. Rezultat je bio vrlo uspješan. Mladenci su dobili upravo ono što su željeli, a obitelj je bila zadovoljna jer su imali sve tradicionalne fotografije koje su im bile važne. Taj mi je događaj pokazao koliko je važno imati ne samo tehničko znanje, nego i vještinu komunikacije, fleksibilnost i sposobnost brzog prilagođavanja različitim osobnostima i očekivanjima. Uvijek nastojim ostati smiren i strpljiv, pristupiti situaciji smireno i profesionalno, čak i kad je klijent frustriran.
OPUŠTENA ATMOSFERA
– Za mene je ključ u tome da ljudi ne osjećaju pritisak, nego da imaju dojam da su u društvu osobe kojoj vjeruju. To postižem prvenstveno tako što pristupam svakome s toplinom i humorom. Nekada je dovoljna jedna mala šala, kratki kompliment ili jednostavna rečenica poput „Super izgledate“ da se ljudi opuste. Na dan vjenčanja trudim se uvijek biti smiren i nasmijan. Ako sam opušten, vedar i spreman na šalu, onda se i oni opuštaju. Ne mogu si dopustiti loš dan na dan nečijeg vjenčanja. Često kažem par laganih rečenica ili anegdota da ih nasmijem, jer iskren osmijeh uvijek izgleda bolje od onog „namještenog“. Posebno pazim da ne budem nametljiv. Radije se krećem u pozadini i dajem samo minimalne upute. Ljudi vole osjećaj da imaju prostora, a tada dolaze do izražaja njihova prava lica i iskrene emocije. Često mi gosti i mladenci kasnije kažu da su imali osjećaj da sam bio dio obitelji, a ne vanjski fotograf. Upravo to i želim. Stvoriti atmosferu prijateljstva i povjerenja, jer tada fotografije postaju puno više od običnih slika.
OMILJENA TEHNIKA ZA HVATANJE SVJETLA U UVJETIMA SLABOG OSVJETLJENJA
– Na vjenčanjima uvjeti rasvjete često se brzo mijenjaju – krenimo od vecinom tamnijih i manjih soba kod priprema mlade i mladoženje do romantičnog ambijenta u crkvi, sve do šarenih rasvjetnih efekata na plesnom podiju. Upravo zato mi je razvijanje tehnika za osvjetljenje postalo jedno od ključnih područja rada. Emocije izgledaju najsnažnije kada se spoje s pravom atmosferom. A realnost je da se većina fotografiranja s mladencima događa u uvjetima koji nisu idealni, često po jakom podnevnom suncu, skoro bez hlada, ili kasno navečer u prostorima sa slabim i toplim svjetlom. Upravo tu dolazi do izražaja iskustvo i stecena znanja: znati kako ublažiti previše oštro svjetlo ili diskretno iskoristiti slabo svjetlo da naglasi intimnost trenutka. Kada uspijem spojiti iskrenu emociju i svjetlo koje je prati, nastaju fotografije koje imaju dušu. No, kad uvjeti to jednostavno ne dopuštaju, ne bojim se koristiti bljeskalicu ili dodatne izvore svjetla – ali na vrlo suptilan način. Kombiniram bljeskalicu s reflektorima ili difuzorima kako bih dobio mekše i ugodnije svjetlo, koje se staplja s prirodnim. Za mene je „tajna“ u tome da svjetlo nikad ne smije odvlačiti pažnju, nego mora služiti priči i emociji. Ako se na fotografiji vidi samo lijep trenutak, a nitko ne razmišlja o tome kako je svjetlo došlo, onda znam da sam pogodio pravi balans.
ODABIR OBJEKTIVA
– Odluka o objektivu za mene nije samo tehničko pitanje, nego kombinacija znanja, iskustva i osjećaja što želim ispričati fotografijom. Svaki objektiv ima svoj karakter, a ja ga biram prema tome kakvu emociju i atmosferu želim prenijeti. Na vjenčanjima često posežem za objektivima koji mi omogućuju bliskost i intimu, volim uhvatiti pogled mladenke ili osmijeh mladoženje tako da se na fotografiji osjeti toplina i povezanost. S druge strane, kada želim naglasiti veličinu prostora, arhitekturu crkve ili energiju plesnog podija, koristim objektive koji mi daju širi kadar. Oni stvaraju osjećaj dinamike i pokreta, što je savršeno za kadrove gdje je važna cijela atmosfera, a ne samo detalj. Posebno bih izdvojio teleobjektiv, koji na vjenčanjima ima ogromnu važnost. On mi omogućuje da budem diskretan i ne remetim intimne trenutke – primjerice, tijekom ceremonije ili kada roditelji prvi put ugledaju mladence. Iz daljine mogu uhvatiti suzu, dodir ili osmijeh, a da ljudi uopće nisu svjesni da ih promatram. Upravo te fotografije često ispadnu najemotivnije jer su potpuno iskrene i nenamještene. Kod reklamnih snimanja odluka je povezana s time što klijent želi poručiti. Ako želim istaknuti detalj proizvoda ili stvoriti dojam luksuza, koristim objektive koji daju dubinu i fokus na sitnice. Ako pak treba prenijeti energiju, pokret i timski duh, biram one koji otvaraju kadar i daju osjećaj da si dio scene. Na kraju, sve se svodi na znanje i iskustvo. Znam da mi određeni objektiv pruža intimu, drugi širinu, a treći diskretnost i emociju. Moja odluka nikad nije slučajna, već vođena time što želim da ljudi osjete kada pogledaju fotografiju.
PROMJENE KOD EDITIRANJA
– Moj pristup editiranju je vrlo jednostavan. Vjerujem da je ljepota fotografije u prirodnosti i autentičnosti. Kroz vrijeme, naučio sam da se emocija ne stvara filterom ili previše umjetnim efektima, već u samom trenutku i načinu na koji je fotografija uhvaćena. Zato kod obrade uvijek nastojim napraviti samo minimalne korekcije – poput laganog podešavanja svjetline, kontrasta ili boja, tako da fotografija izgleda onako kako se scena doista i osjećala u stvarnosti. Ne koristim nikakve agresivne filtere ili pretjerane manipulacije, jer želim da mladenci, obitelj i prijatelji na fotografijama vide svoje pravo raspoloženje i atmosferu, a ne nešto što je umjetno nametnuto. Moj cilj je da fotografija izgleda bezvremenski, da i za 20 godina zadrži svoju vrijednost i ljepotu, a ne da djeluje kao prolazni trend. Upravo ta prirodnost i jednostavnost je dio mog stila koji mušterije prepoznaju i cijene. Jedan detalj na koji sam posebno ponosan je brzina isporuke – u većini slučajeva cijeli vjenčani set zajedno s wedding bookom predajem mladencima unutar 20 dana. Smatram da uspomene ne smiju predugo čekati, već da mladenci čim prije zaslužuju ponovno proživjeti svoj dan kroz fotografije. Imam više desetljeća iskustva u fotografiji. Iako iza sebe nosim veliko znanje i praksu, uvijek ostajem otvoren prema novim trendovima, ali samo onima koji se uklapaju u moj prirodan i spontani stil. Za mene fotografija nikada nije bila stvar namještanja i poziranja, već hvatanja pravih trenutaka onakvih kakvi doista jesu. Trudim se uvijek biti prijatelj s mladencima i njihovim obiteljima, jer vjerujem da prava opuštenost dolazi tek kad ljudi osjete povjerenje i bliskost. Moj cilj je da fotografije ne budu samo slike, već uspomene koje pričaju priču, iskreno, prirodno i bezvremenski. i iako sam prošao na stotine vjenčanja, svako mi je novo i posebno – jer svaki osmijeh, zagrljaj i pogled ima svoju jedinstvenu čaroliju.