Ponekad je teško izriče sve što nam na srcu leži pa se često zbog toga prešuti. No, tu je glazba u kojoj svatko može naći način da se izrazi.
Glazba se zna koristiti upravo kao sredstvo za izražavanje misli i osjećaja i to na vrlo prirodan način kao što to čini Lorenza Puhar, glazbena zvijezda u usponu koja osvaja publiku svojim nesvakidašnjim talentom i srčanim izvedbama.
Njeno nedavno sudjelovanje u cijenjenom showu “Superstar” izbacilo ju je u središte pozornosti, pokazujući njezine iznimne vokalne sposobnosti i karizmatičnu osobnost.
U vrlo zanimljivom razgovoru, Lorenza otkrila nam kako je kroz godine naraslo njeno glazbeno iskustvo s kojim danas vidi razliku između profesionalca i amatera, ima jasnu sliku o glazbi te zna ocijeniti uporabu moderne tehnologije u moderno doba.
NIŠTA NE DOLAZI OD DANAS DO SUTRA
– Pjevam od svoje 5. godine, započela sam u vrtiću u zboru, nakon pobjede na dječjem festivalu ‘Voci nostre’ u Sloveniji s 8 godina, shvatila sam da možda postoji šansa da imam sluha. Sve je bilo spontano i prirodno te poprilično čudno jer se nitko u obitelji ne bavi glazbom niti pjevanjem. Tako da se možda može reći da je to jednostavno došlo od rođenja. Nastavila sam njegujući svoj talent tijekom školskih dana i sa svojih 16 godina započela s prvim poslom u glazbenom svijetu s gažama. Oduvijek sam znala da me to jako privlači. Kao mala, znala sam se zaključati u sobu i vrtjeti cd s pjesmama kojeg bi dobili u školi, te bi učila te pjesme i pjevala bez da itko čuje. Pomoću gaža, krenuli su i raznorazni festivali i suradnje s kojima sam dobivala i lijepe nagrade. Shvatila sam i znala da je to moj put, i dandanas ako bude trenutaka kad bi najradije odustala, znam da duboko u sebi to nikad ne bih mogla. Od malena sam imala želju učiti glazbu u Engleskoj pošto su najveći pjevači u povijesti došli upravo iz Ujedinjenog Kraljevstva. Uz velik trud, to mi se ostvarilo te sam se sa svojih 18 godina preselila u Englesku i završila glazbeni studij na CCCU. Predivnih 5 godina proletjelo je uz diplomu i angažmane u engleskim pubovima, no zbog pandemije morala sam se vratiti doma i tu sam nažalost ostala tri godine bez mogućnosti povratka. Kako kažu, sve se događa s razlogom, pa sam tu moju povremenu tugu i nostalgiju za Engleskom zamijenila s novim početkom koji mi je donio odličan tim s kojim surađujem i stvaram nove pjesme. Uz festival MIK, pojavila sam se dva put na Splitskom festivalu, dva put na Ohrid festu u Makedoniji gdje sam dobila drugu nagradu publike, na Darfestu s pobjedom, na festivalu Biser Jadrana u Tivtu i stigla u finale festivala ‘Una Voce per San Marino’ za predstavljat San Marina na Euroviziji 2023. Uz festivale, od prošle godine, posvetila sam se i Cabaret Show-u s plesnom grupom USB iz Poreča te pjevam u Acoustic Duo kombinaciji. Ove sam godine prisustvovala i u Superstar show-u gdje sam uspjela ući u Top12 što mi je definitivno jedna ‘cherry on top’ za završetak 2024. godine. Sve što ima veze sta umjetnošću, bilo to crtanje, ples ili glazba je moja velika strast, i drago mi je kad ljudi to uspiju prepoznati u meni. Moram naglasiti da je put dosta težak, ništa ne dolazi od danas do sutra, te treba puno rada, truda i upornosti, ali definitivno se na kraju i najmanji rezultat isplati.
AMATER VS PROFESIONALAC
– Mislim da razlika između glazbenika amatera i profesionalca leži većinom u iskustvu osobe, koliko se godina time bavi, koliko je posvećena i koliko truda ulaže u glazbu i u nastojanju da postane bolja u tome što radi. Naravno, ako ti je nešto urođeno i osjećaš da je to to, onda taj proces ide i lakše, ali definitivno vjerujem da, uz trud i posvećenost, osoba može postići jako lijepe rezultate.
GLAZBA
– Glazba je za mene sve. To je nešto što me nadopunjava, što je dio mene, sredstvo kroz koje mogu reći svoje misli, svoje osjećaje, svoje priče i kad ne postoje riječi za to. Kroz glazbu mogu se povezati s ljudima, ali i dati im mogućnost da me bolje upoznaju bez ikakve barijere. S glazbom živim, ali i za nju živim.
AUTOTUNE – DA ILI NE
– Iskreno, nisam veliki fan umjetne inteligencije za stvaranje glazbe, kao ni autotune-a kod pjevača, jer iako to znači da svatko onda može pjevati. Mislim da se time gubi najbitnija stavka u glazbi, a to je da se na ‘raw’ način prenosi ta čista emocija i duša osobe kroz pjevanje. Baš zato sam oduvijek slušala i voljela glazbu ’70 i ’80-ih, jer se je tada bez prevelike tehnologije radila, po meni, najiskrenija i najbolja glazba koja još uvijek živi i dotakne, ma koliko ju god puta slušali.
NASTUPI KOJI SU SE BITNO ODRAZILI NA KARIJERU
– Kad bi trebala spomenuti par bitnih nastupa koji su mi na neki način otvorili malo veći prostor za moju glazbenu karijeru, onda bi definitivno spomenula nastupe u Makedoniji i Crnoj Gori, gdje sam se jako lijepo našla i ljudi su me jako lijepo prihvatili. Nastupi u Superstar Show-u su mi isto tako dali šansu da pokažem ljubav prema glazbi publici u Hrvatskoj i šire, što mi definitivno puno znači. Željela bih isto spomenuti nastup u San Marinu za predstavljanje San Marina na Euroviziji, gdje sam upala sasvim slučajno i od 1450 kandidata ušla u Top20, a to mi je pokazalo da kad nešto stvarno želiš, makar put bio jako trnovit, to se i ostvari. (foto – Domen Jancic)