U životu najlakše je odustati. Pojavi se prepreka povezana sa strahom i velik broj ljudi odustane od svojih snova i životnih ciljeva. Ukoliko želiš biti dobar u onome što radiš, moraš pogledati motivaciju i principe s kojima rade oni koji se mogu pohvaliti uspješnim radom.
Matija Rađaković posvećen je u potpunosti rukometu. Poznate su njegove aktivnosti kao igrač, ali kao trener Rukometnog kluba Poreč gdje godinama gaji dobre odnose, ali i odlične rezultate kluba. Predanost svojim sportskim obavezama načinilo ga je odličnim primjerom ne samo u sportu nego i poslovanju.
Raduje nas razgovor s Matijom jer svoje motivacijske sposobnosti koristi svakom prilikom i dao nam je uvid u zahtjeve današnjeg rukometa, obaveze igrača i trenera, ali i značaj koji za njega imaju odnosi što se postepeno grade u dvorani s igračima.
FOKUS DANAŠNJEG RUKOMETA
– Fokus je sigurno na brzini, čak i kroz promjene pravila igre. Diže se sve na dinamičniju razinu. Kroz 2 ili 3 sekunde nakon postignutog gola već moraš braniti svoj. Svi sve više i trče brže, tako da je spoj izdržljivosti, brzine i snage neopisivo bitan.
ŠTO ČINI RUKOMETAŠA PROFESIONALNIM IGRAČEM?
– Prije svega to mu mora biti prva i jedina obaveza. Mora biti prisutna apsolutna posvećenost treningu, kako jutarnjem fizičkom, tako i popodnevnom u dvorani. Ne samo treningu, nego i načinu života. Odmor, prehrana i oporavak su često stavljeni u drugi plan, a igraju jako bitnu ulogu u izvedbi sportaša. Nažalost u manjim sredinama, kao što smo mi, realnost je da rijetko tko ima dovoljno velika primanja da si može dozvoliti da mu rukomet bude jedina obaveza, tako većina nas nešto i radi uz to. Naravno i dalje smatram da mindset kad si u dvorani mora biti na razini profesionalca, jer ako ne treniraš na 100%, ne može ni izvedba na utakmici biti kakva želimo.
ŠTO JE TRENERU NAJTEŽE PRILIKOM TRENINGA, A ŠTO PRILIKOM UTAKMICE?
– Sigurno je najteže održavati visok nivo motivacije na treningu, da igrači uživaju i da daju cijelog sebe, onda iz takvog trenažnog procesa dolazi povjerenje prema treneru i izvlačenje onog maksimuma od 100% u svrhu da krajnja izvedba, kad dođe utakmica bude na najvišem mogućem nivou. Prilikom utakmice, ostati miran, ne izgubiti fokus na najbitnije, a to je uvijek i jedino, izvedba naše ekipe, da oni izvuku maksimum iz sebe, odrade ono što treniraju kroz tjedan i ostave sve što imaju na terenu.
NAJVEĆI OSOBNI USPJESI
– Ne volim pričati o svojim uspjesima, ali evo neka bude to što sam već desetak godina kapetan kluba koji je konstantno u vrhu hrvatskog rukometa. Ako pričamo isključivo o rezultatima onda su to dvije bronce u prvenstvu i dva srebra iz finala kupa. Kao trener, uspjeh je kad vidim napredak kod pojedinaca i ekipe, kad stvari na kojima inzistiraš donesu promjenu na bolje, ali svakako evo, jedna od dražih stvari je kad me dečki koji su nekada trenirali kod mene srdačno pozdrave na ulici, onda znam da sam prije svega ostao čovjek, pa tek onda trener.