Jeste li znali da kroz glumu možete iskreno otkriti sebe? Često se događa da upravo kad se ubacimo u neku ulogu otkrijemo neku svoju stranu za koju nismo znali da postoji i oduševimo sami sebe. Najljepše je kad takva otkrića imaju djeca i shvate koje su njihove sposobnosti. Sa svojim studijom za glumu i mjuzikl Onstage, istarska glumica Sheri Gržinić predstavila je djeci vikend radionice u kojima je sebi postavila cilj da kroz upravo kroz edukaciju o glumi i mjuziklu djeca otkriju čime se sve mogu predstaviti svijetu.
U razgovoru s njom otkrili smo kako je svoj cilj već ostvarila, no nije se zaustavila samo na pokojem primjer već vedro nastavlja sa svojom željom podučavanja djece o glumi i mjuziklu u suradnji s Angelicom Zacchignom.
ILI SAD ILI NIKAD
– Završila sam Akademiju za glumu i mjuzikl STM. Uvijek sam bila u glumi i htjela sam to zaokružiti s dodatnim znanjem putem akademije. Kad sam završila s podukama, vratila sam se u Istru i uzela si jednu malu pauzu radi djece, ali uvijek mi je bilo u mislima kako bi htjela nešto realizirati. Jednog dana rekla sam si ili sad ili nikad. Vidjela sam kako u Istri nedostaje škola koja istodobno podučava glumu i mjuzikl. Često ljudima nije ni jasno koji je značaj jednog mjuzikla. Otvorila sam obrt i kako sam htjela ostvariti ozbiljan rezultat rada odmah započela suradnju s Angelicom Zacchignom koja je preuzela poduke pjevanja djece. Krenuli smo s Porečom i polako smo proširili rad u Novigrad, Brtoniglu i Buje.
VIKEND RADIONICE
– Nakon prve godine rade uvidjeli smo što ljudi, posebice djeca žele. Kako djeca imaju jako puno aktivnosti, teško im je pratiti predavanja tokom cijele godine, te smo svoj rad preusmjerili na vikend radionice. Subotom i nedjeljom radimo po 3 ili 4 sata ovisno o broju djece i u ta dva dana dobiju ono što bi smo uobičajenim radom dobili tokom jednog mjeseca. Vidjeli smo da puno bolje i djeca reagiraju na takav pristup. Imala sam prilike upoznati se s takvim principom rada u Italiji, svidio mi se te sam upravo s time krenula tu kod nas. Djeca su jako dobro to prihvatila i prijavila se u velikom broju. Opuštena su tokom radionica i bolje usvajaju sadržaj. Cilj nam je da svako dijete dobije priliku i da pokaže što zna i što može kako na radionici tako i u životu. Želja nam je da se djeca otvore svijetu i pokažu svoje mogućnosti zato radimo s manjim brojem djece na svakoj radionici.
RAZLIKA U PERCEPCIJI MJUZIKLA
– U Italiji koliko sam uspjela primijetiti ljudi znaju dobro što znači mjuzikl i raduju se takvim sadržajima. Kad je neki mjuzikl ti Jednostavno ne možeš naći više slobodno karata. Kod nas je još uvijek razmišljao hoćemo ili ne ići gledati takav sadržaj. U Italiji se neki mjuzikli predstavljaju već 10 godina i još uvijek je teško naći za njih karte. Njihova su ogromna kazališta koja uvijek puna publike.
POSVEĆENA DRAMAMA
– Što se mene tiče ja sam više posvećena dramama baš volim da mi drame glumiti. Dok sam bila mlađa Mislila sam kako mi romantične komedije više odgovaraju ali na faksu imala sam prilike isprobati sve i nekako mi drame bolje leže. Tu samo lagano uđem u likove. Probala sam glumiti likove koji su slični meni, ali one koji su totalna suprotnost. Ponekad ti je lakše odglumiti nešto što nema nikakve veze s tobom. Kad glumim likove koji su meni slični, može se pojaviti nelagoda jer imaš osjećaj kako s publikom dijeliš nešto svoje iako ta ista publika ne zna jesi ili nisi prošao to u životu. Naučila sam razne metode kojima odvojiš sebe od likova, ali ipak uvijek ti ostane malo taj osjećaj. Više volim glumiti likove koji nemaju veze sa mnom i smatram da je to bolje jer iskusiš nešto novo i moraš više istraživati u tom smjeru. Promatram ljude čije su profesije jednake mojim likovima a i danas se puno materijala može pronaći na internetu pri kojima su predstavljane metode kako bi netko to odglumio. Imala sam projekt u kojem sam podučavala volontere kako da odglume situacije u kojima su osobe zadobile nekakve ozljede. Tom prilikom vodila sam razgovore s jednom doktoricom kako bi saznala što se točno u tijelu događa. Kao glumac moraš jednostavno biti istraživač kako bi prikazao najbolje svoju ulogu u određenom djelu.
VJEROVATI ILI NE GLUMCU
– Naravno da se može vjerovati glumcu, ali u biti nikad ne znaš ukoliko je stvarno dobar glumac. Nikad ne znaš što te čeka, nikad ne znaš je li je stvarno mislio ono što je rekao. Iskreno ne znam mogu li se odvojiti od pozornice. Nekad mislim da ne. Ukoliko se glumi neka zaista teška uloga, dugo se emocije vezane uz tu ulogu nose sa sobom.
RAD U INOZEMSTVU
– Kako sad imam obitelj, ne razmišljam o odlasku negdje u inozemstvo, no ukoliko bi mi se predstavila mogućnost da moram odigrati određenu ulogu na neki duži period, otišla bih to odraditi. No nikad ne bi preselila sebe i svoju obitelj negdje u inozemstvo samo kako bi se predstavljala na neke audicije. Sada mi je veći fokus na projekte koje ovdje odrađujem.
TV VS POZORNICA
– Razmišljala sam o glumi za male ekrane jer bih htjela se okušati i u tom segmentu glume. Smatram da je to jako velika razlika od glume na pozornici. Neki misle da je to isto i da je gluma uvijek gluma. Na pozornici se nema prilike ponovno odraditi istu scenu 10 ili više puta. Sve se odmah prikazuje i nema druge prilike za ponoviti neku scenu. Imaš tu jednu priliku i moraš ju odigrati kako treba. Dogodi se na pozornici često da se nešto dogodi i da se mora improvizirati. Kad pogriješiš, jednostavno kreneš dalje i gledaš da predstava ide onim tokom kojim je trebala ići. Publika ne zna za tu grešku no u meni se onda pojavi osjećaj kako nisam dala svojih 100%.