Kažu da je za uspjeh bitan napisani cilj, no to nije dovoljno. Za uspjeh potrebne su otvorene oči i duh koji će potaknuti pojedinca da se pokrene upravo k tom kratkoročnom ili dugoročnom cilju koji si je postavio.
Uspjeh se prepoznaje u očima osobe koja žudi za konstantnim otkrivanjem sebe i svojih sposobnosti u raznim životnim okolnostima u kojima se dosad pronašla i mlada i perspektivna Leonarda Lovreković koja otvorenih vidika stupa u svijet plesa i koreografija.
U podužem razgovoru, diplomirana plesačica predstavila nam je ukratko svoje vidike i interese, prikazala nam je ulogu koreografa i kako je ostvarila produkciju „Tu sam” te je razmotrila što za nju znači rad u Poreču, a što rad u Amsterdamu.
OTVORENIH VIDIKA
– Diplomirana sam plesačica, ali uz to me zanima koreografija, rađenje koreografije, ples na filmu, te ples koji se odvija iza kamera. Zadnji posao na kojem sam radila bio je vezan uz asistenciju voditelju pokreta prilikom stvaranja jednog glazbenog spota. Pratila sam što znači rad iza kamere, direktiranje pokreta i asistiranje u koreografiji. Na svim plesnim probama gledam maksimalno iskoristiti svoju kreativnost, kombiniram svoj pokret zajedno s podukom, odnosno s prezentacijom svojih pokreta i vizija drugim plesačima. Mogu reći da mi je to bilo prekrasno iskustvo i zahvalna što sam nakon akademije dobila jednu tako veliku priliku gdje sam se mogla iskazati kao plesač, kao koreograf pa i kao asistent. Sve je jako drugačije kad je u pitanju live performans ili kada se sve odvija iza kamere, a mene zanima i jedna i druga strana. Mogu reći da sam sad otvorenih vidika i polja da primim što me prvo privuče. Trenutno me najviše zanima sve što odvija iza kamere, pa editing i sve što se krije u tom procesu. Jako je zanimljiva i široka branša gdje stvarno ima mjesta za sve. U velikom interesu mi je fuzija koju sam završila, hip hop i suvremeni ples, kako iza i ispred kamere tako i u teatru i live performansima. Kad bi netko pitao što me sad zanima, rekla bi sve jer sam još svježa iz akademije. Moji vidici su jako proširili i smatram da ih nije potrebno sužavati jer te sam život vodi tamo gdje trebaš biti.
ULOGA KOREOGRAFA
– Ne mogu reći da plesač ima jednostavnu ulogu prilikom stvaranja koreografije jer on prevodi poruku publici kroz pokret. Koreograf, osim što je u doticaju s plesačima, on je i u doticaju sa svim ljudima koji su njemu nadležni, te ima dosta zahtjevnu uloga zbog odgovornosti koju mora imati za sve plesače, zatim mora doprinijeti sa svojom kreativnošću i brzinom pri stvaranju projekata, pronalaženju raznih solucija za promjene na setu ili u dvorani te u komunikaciji s klijentom. To je jedan multitasking i zahtjevan posao, ali uz to, i jako zabavno iskustvo.
TU SAM
– Ima puno projekata na kojima sam radila i skoro sa svakim sam zadovoljna. Zadnji projekt na kojem sam sve sam radila uz podršku drugih ljudi, među kojima mogu izdvojiti USB Poreč i Pučko otvoreno učilište, zvao se „Tu sam”. Radi se o mojoj plesnoj produkciji u porečkoj kino dvorani koji je bio dio mog završnog rada za akademiju. Osjećala sam preponosna na sebe i zadovoljna zato što sam napravila nešto iz srži, od svoje početne ideje stvorila sam realne pokrete u temi koja mi je puno značila. Zajedno s drugih sedam plesačica, koje poznajem već godinama, pripremale smo izvedbu dva mjeseca. Bio je prekrasan cijeli proces stvaranja ali i završna točka nakon koje sam čula reakciju ljudi iz publike.
AMSTERDAM VS POREČ
– U Amsterdamu je puno bolje tržište što se tiče klijentele. Tamo ima sigurno puno više opcija negoli to mogu ovdje naći, imam više sadržaja koji me stimulira k bržem napretku u nekom mom svijetu. Imam priliku imati oko sebe krug kreativaca koji rade već u velikim svjetskim kompanijama i družeći se s njima imam osjećaj kako brže rastem. Svijet je ogroman i pun raznolikim sadržajem s kojim uvijek možeš napredovati. Vrlo je teško probiti se negdje, ali smatram da ako si kvalitetan te imaš u sebi dobru i pozitivnu energiju, ljudi će te zamijetiti. Što sam naučila od projekata na kojima sam radila da uz tvoju želju da želiš postati kvalitetan, te usvojeno znanje i iskustvo, ne možeš uspjeti ako imaš lošu osobnost te šalješ lošu vibraciju jer ljudi jednostavno ne žele biti oko tebe. Kao i ovdje, tako i u Amsterdamu, putem poznanstva dobiješ više poslova nego putem nekih oglasa. Ako te ljudi znaju ili ako su čuli kako radiš, odabrati će te ako ime se sviđa taj tvoj način rada ali svakako i cjelokupna energija koju svojom prisutnošću stvaraš. Uvijek gledam upravo prema tom vidiku temeljiti svoju aktivnost. Nećeš uvijek imati priliku sa svima kliknuti, ali trebaš dati sve od sebe pa kako god da ispadne. Kad imati priliku raditi u Poreču, stvaramo projekte više na nekakvoj personalnoj razini. Ovdje se osjećam više kao doma, poznajem ljude ponaosob, otkad su bili mali i prošli smo zajedno jako puno doživljaja.
Dok u Amsterdamu se sve više bazira na trenutnom iskustvu i razmjeni znanja ne u stilu iskorištavanja već u stilu zajedničke suradnje i sklapanja prijateljstva, no sve bazirano na profesionalnoj bazi i razini. U akademiji upoznala sam ljude koji su mi postali stalni prijatelji zato što imamo sličnu viziju i stil života, ali što se tiče profesionalnih suradnji na projektima koji su se kasnije odvijali u većim sredinama, kad je dan snimanja ili kad su probe, zbližiš se s kolegama i sve ovisi o tvom nastojanju stvaranja daljnjih odnosa. Ne mogu reći da je hladnije ili toplije nego ovdje. Sve je kako si ti napraviš. Gledam uvijek biti pozitivna i otvorena. Uvijek se želim zbližiti sa svima i ako se stvori dobra konekcija, može se uvijek ostati u kontaktu putem raznih društvenih mreža. Bila sam nedavno i četiri mjeseca u Kopenhagenu radi projekta Erasmus i posjetila sam studio Copenhagen Dance Space. Iako je moja majka iz Kopenhagena, za mene je taj posjet značio otkrivanje nove sredine jer sam ju prvi put tada sagledala s plesnog aspekta. Zatim sam posjetila na tjedan dana i prijateljicu koja radi u Londonu i uvidjela koliko u biti volim putovati. Za sada sam na relaciji od Poreča do Amsterdama, ali stvarno sam otvorena prema otkrivanju nekih novih sredina i ne ograničavam se neki prostor. Zanimljivo mi je kada počinjem stvarati nešto od same nule.