U tijeku su pripreme za veliku borbu u pulskoj Areni gdje će Daniel Bažant po prvi puta obraniti osvojenu titulu FNC prilikom borbe s Ronyjem Jasonom u Zaboku.
Osim što je uspješan borac, Daniel je i vrijedan radnik, točnije poduzetnik, koji uz pomoć svojih suradnika poduzeća Zemlja Zabave organizira rođendanske proslave, tematske animacije i druge evente, ali i održavanjem bazena.
Simpatičan, i u odličnoj formi, predstavnik pulskog kluba Trojan ispričao nam je što očekuje od borbe, zašto smatra da mu je ova godina bila uspješna, zašto se bori, kakva su njegova ulaganja u sportu te što njegovi mečevi predstavljaju za njegove najbliže.
OČEKUJEM POBJEDU
– Uvijek moramo biti spremni za takve evente i zbog takvih stvari treniramo. Očekujem pobjedu kao i prije svake druge borbe. Da ne očekujem pobjedu, ne bi niti išao na takvo nešto. No, prije svega želim dati dobar meč u kojem će publika uživati. Dosad nisam imao priliku boriti se u pulskoj Areni. Mislim da ću na dan borbe biti dodatno motiviran i nabrijan jer sama pomisao da ću nastupiti u Areni budi u meni jedan poseban osjećaj. Nikad u životu nisam mislio da ću se boriti u takvom borilištu kao što je Arena, i isto tako moram priznati da nikad u životu nisam mislio da ću se boriti na nekom visokom nivou na kojem se trenutno sad borim jer mi to nikad nije bio neki imperativ, ali evo, došli smo i do toga. Nemam nekakvih vizija ni ideja za budućnost i jednostavno samo želim uživati u tome. Što god da bude poslije meča, bit će.
USPJEŠNA GODINA
– Ova godina je bila dosta uspješna kako u privatnom tako i u sportskom smislu. Digao sam si kredit i otkupio prostor za svoj privatni posao Zemlja Zabave u kojem sam već deset godina, a tu je bio i meč s Ronyem Jasonom za pojas FNC-a koji mi je donio pobjedu. Oduvijek se volim izboriti za neki svoj status. Valjda sam se rodio tako da se moram boriti za sve u svom životu. Mislim da su moje najbolje godine za kategoriju u kojoj sad jesam od 30 do 35 godine. Ako uzmemo u obzir da sam dosta kasno krenuo, sa svojih 26 godina, i još uvijek sam bez ozljeda, moglo bi se reći da sam još uvijek dječarac u ovom sportu.
AMBICIJE
– Iskreno što se tiče sportskog pogleda nemam nekakve želje da moram nešto postići. To mi je još uvijek uživancija. Dokle god uživam u borbama i u tome što radim do onda ću to raditi. U onom trenutku kada prestanem uživati u tome, onda ću se prestati baviti time. To je preopasan i previše surov sport da bi ga se prakticiralo iz nekih krivih razloga.
ULAGANJE
– Kad radim svoj privatni posao i čistim bazene, znam biti po cijele dane po suncu. Svaki sport, svaki posao, traži nešto od tebe da nešto uložiš, a to je u većini slučajeva zdravlje. Mislim da se ne može pobjeći od toga i ne možeš se sačuvati od nekakvih posljedica skidanja kila, te samih mečeva.
TEŽINA SVAKOG MEČA
– Mojima je deset puta gore nego meni. Znam kako mi je kad gledam prijatelje kako se bore, a mogu samo zamisliti kako je mojoj mami, tati, curi ili bliskim prijateljima kada gledaju kako se ja borim i skidam kile. I mislim da im je to užasno. Najveća potpora su mi uvijek cura i roditelji. Kad imam pripreme, znaju odraditi posao umjesto mene, cura mi priprema obroke i gledaju mi na što više načina pomoći kako ja ne bih imao drugih briga osim tih priprema u određenim trenutcima.