U doba velike globalizacije polako su se počele napuštati tradicije u težnji za jednakim izričajem. Tradicija je ono čime se narodi razlikuje, čime su prepoznatljivi i jedinstveni. To je kultura koja čini neprocjenjivo bogatstvo naroda, u što se naravno ubraja i glazba. U Istri se danas i dalje kultivira etno glazba gdje možemo izdvojiti ličnost simpatične glazbenice Vesne Nežić-Ružić.
Vesna nas već desetljećima uveseljeva svojim kantom pri čemu vidljiva je prisnost s publikom koja je uvijek prati. Odala nam je svoj recept svog ostanka na sceni što vam nudimo dolje u nastavku članka.
ODRŽAVANJE ETNO KULTURE ZA JEDNU SREDINU
– Vrlo je bitno, jer je to u biti odraz ili ogledalo jednog kraja, njegovih ljudi i njihovog načina života, običaja, kulture, tradicije i svih specifičnosti na različitim područjima, što sve zajedno čini jednu cjelinu. Pri tom mislim na sve segmente kulture u kojoj je, naravno, glazba integralni dio. Budući da je glazba moj život i način postojanja, kao rođena Puležanka i Istrijanka, koja je ovdje odrasla i živi čitav svoj život, imala sam prilike shvatiti bit te kulture, dajući i sama doprinos njegovanjem i prezentacijom istarskih specifičnosti kroz glazbu, kroz scenski, glazbeni i tekstualni dio pjesama, te sam zbog toga i prepoznata kroz specifični glazbeni opus. Sastavni dio tog djelovanja svakako su i moji nastupi na dugovječnom Festivalu „Melodije Istre i Kvarnera“, na kojem sam i započela svoju karijeru i bila njegovim sudionikom već 25 puta, dobila i niz nagrada i priznanja, od kojih mi je najdraža nagrada „Roženica“, koju sam dobila desetak puta upravo za njegovanje istarskog izričaja, a također i promiviranje takve glazbe kako u zemlji, tako i u inozemstvu, posebno kod naših iseljenika u Americi i Kanadi, gdje sam do sada gostovala već 15 puta. U nizu takvih pjesama spomenut ću samo neke: Istarska serenada, Ča su lipi, Kanat od vina, Nonići su moji navigali, Martinja, Mih se čuje, svati gredu, Gunjci, Puna je pula rikordi i pensiri, Ulika, Lipa moja nona, Po voji, Istrijanska vesela, Moj nono mladić, Lipo tići mi kantaju, Bukaleta, Baladur, Margarita, Moja srića, Lovor i ruže,Luče na šufitu, Volin te Istro, Neka sviri roženica, Sve dok živu Istrijani, Dragi kanat…
RECEPT DUGOG OSTANKA U SVIJETU GLAZBE
– Najvažnije je voljeti glazbu i dobru pjesmu. Iskreno, uopće nemam osjećaj da je već prošlo toliko vremena, niti me to opterećuje, to je jednostavno moj način života i moj put kroz glazbeni svijet, radim ono što me veseli i ispunjava i živim svoj život. Bez velike ljubavi prema poslu, posao nije kompletan, ne dajete se zaista do kraja, ne djelujete iskreno i uvjerljivo. Od prvih dana osnovni motiv mi je bio taj što volim pjevanje i dobru pjesmu, a i danas mi je to glavni pokretač, sve ostalo dolazi uz to u paketu po nekoj inerciji. Volim dobru pjesmu u svim oblicima, jer glazba kao i ljubav, nema granica. Sve je krenulo od malih nogu, kada sam već pokazivala talent za scenu, kao dijete u vrtiću pjevala sam i glumila i plesala u dječjim predstavama, u osnovnoj školi išla sam na zbor i u školskom orkestru svirala metalofon, uz klasičnu gimnaziju „Branko Semelić“ paralelno sam išla i u srednju muzičku školu „Ivan Matetić Ronjgov“ – odsjek solo-pjevanje, gdje sam učila klasičnu glazbu. i to mi je išlo super. Maturirala sam obje srednje škole istovremeno i u međuvremenu pobijedila sam dva puta na Festivalima amatera pjevača Pule i Istre, osvojila 1. nagradu stručnog žirija na Festivalu amatera pjevača „Studentsko ljeto“ u Maglaju na nivou cijele bivše Jugoslavije, krenula s prvim nastupom na MIK-u 1977. s pjesmom „Vrtić pred kućun“, završila Pravni fakultet u Rijeci kao redovan student, nastupila na mnogim hrvatskim Festivalima, od MIK-a, Čansonfesta – Kastav, Opatijskog festivala, Marko Polo Festa – Korčula, Brodfesta – Slavonski Brod, Zagorske krijesnice – Krapina, Kninfesta, HRF-a, Hita ljeta itd, izdala 15 nosača zvuka, snimila dvadesetak spotova, odradila niz nastupa u Hrvatskoj i inozemstvu, dobila niz nagrada, sudjelovala u nizu radijskih i TV emisija, skladala niz pjesama za sebe i druge izvođače, te prisustvovala u nizu humanitarnih manifestacija i akcija itd. Na kraju sam u povodu 40 godina uspješne glazbene karijere dobila i posebnu nagradu struke, HGU Zagreb, Status, koja je kruna moje dosadašnje karijere. Iako sam cijelo ovo vrijeme djelovala na cjelokupnoj hrvatskoj sceni, svjesno sam se opredijelila za njegovanje i promicanje istarske tradicije, te promoviranje moje rodne Pule i Istre kako kod nas tako i u inozemstvu. Punih 13 godina radila sam paralelno i kao pravnica i kao glazbenica, a onda otišla profesionalno samo u glazbene vode i evo me ovdje i danas. Za sve ovo zaslužan je talent, velika ljubav prema pjevanju, vrijedan rad, upornost, trud, znanje, dobra organiziranost, dobra fizička kondicija, dobro zdravlje, jaka mentalna snaga, sposobnost prevladavanja problema i neodustajanja u teškim trenucima, dobri suradnici, velika podrška obitelji i prijatelja, visoki prag tolerancije, pozitivan karakter i puno, puno sreće. Iako mi nije uvijek bilo lako, prošla sam i lijepe i teške trenutke, ali trudim se pamtiti samo lijepe.
POSEBNE SURADNJE
– Prvi počeci su najteži i najdraži. Za početak moje glazbene karijere najzaslužniji su Renato Pernić, etnomuzikolog, promicatelj istarske narodne glazbe i tadašnji glavni urednik radio Pule, te dirigent velikog mikovskog orkestra, zatim Boško Obradović, pjesnik, zubar, romansijer, producent i moj prvi menadžer, te maestro Nello Milotti, skladatelj, tekstopisac, voditelj više zborova i tadašnji direktor Srednje muzičke škole u Puli. Uz to, surađivala sam s mnogim kompozitorima, tekstopiscima, aranžerima, sastavima i izvođačima. Draga mi je i suradnja s Puhačkim orkestrom grada Pule, sa zborovima „Lino Mariani“ i „Encijan“, sa Natašom Dragun i Anicom Franjul u projektu „Vesna Classic“ , dragi su mi i dueti s Brunom Hrabarom, Sergiom Pavatom, Alenom Vitasovićem, Oliverom Berekinom i Eleonorom Turčinović.
GLAZBENA SLIKA U ISTRI U OVIH 40 GODINA
– Uvelike se promijenila, sve je podložno promjenama, pa tako i glazba. Nekada je bilo puno manje radio-postaja, snimali smo samo u Zagrebu, imali smo singlice, LP-ije, samo nekoliko festivala i tadašnje glazbene zvijezde. U međuvremenu se sve moderniziralo, i CD-i su u padu, imamo puno više medijskih kuća, festivala, moderne društvene mreže, youtube i mnoge druge oblike glazbene prezentacije. Tako je u cijelom svijetu, pa tako i kod nas i u državi i u Istri. I MIK je drugačiji, manje melosa, više modernizacije, pomlađivanje, puno manje gradova i neki novi glazbeni izrazi. Manifestacije se organiziraju na drugačiji način, pojavljuju se nove, mlade snage na sceni, ali teže je opstati u tom velikom moru šarenila. No, bitno je biti svoj i specifičan, te vjerovati u sebe i imati svoju viziju.
OSJEĆAJI NA SPOMEN ISTRE
– Osjetim veselje u srcu, ponos što sam rođena u Puli, u Istri i tu živim, na ljepote i specifičnosti našega kraja i ponos na sve naše vrijedne i radišne istarske ljude, posebno na nonice i noniće koji su nam puno toga omogućili. Kao u mojim pjesmama Volin te Istro i O Istri smo pričali, želim nam svima bolju budućnost. (foto: Sashka)