Kad se spremaš biti na tronu najboljih, nema prepreka i odustajanja, ne ostaje se na osvojenom već se ide dalje k osvajanju. Upravo je to priča Borisa Miškovića.
Kao predstavnik kluba Budokai, Boris se afirmirao kao višestruki prvak u kickboxingu, no kako nam je izjavio tijekom vrlo ugodnog razgovora, njemu je cilj postići rekordni broj osvojenih zlata, te mu je to i motivacija za daljnji rad na sebi prilikom svakidašnjih treninga.
RANI POČETAK UZ JAKO VODSTVO
– Počeo sam kao mali sa svojih šest godina, kada je otac doveo brata i mene prvi put u dvoranu gdje su se odvijali treninzi taekwondo-a. U tom periodu, otac je paralelno trenirao judo, tako da smo uz taekwondo, trenirali s njim i judo, pa smo se borili i jednom i u drugom. Nakon što je otac otvorio klub Budokai, prešao je u kickboxing pa tako i mi s njim. Nismo započeli s time s velikim očekivanjima već nam je to bila dodatna aktivnost sve dok nije postalo stvarno ozbiljno i onda smo se više prihvatili treniranja i natjecanja. Otac nas je na neki način uvijek usmjeravao, a mi smo se sami zagrizli za sve to. Uvijek nam je bilo lijepo osvajati medalje. Pokušali smo i s boksom, no nismo se dugo zadržali jer ne možeš i jedno i drugo. Ako želiš u nečemu uspjeti, moraš se isključivo tome posvetiti. Kako je nas usmjeravao, tako i klub sada otac usmjerava k rezultatima, a ja sam preuzeo grupe. Vodim treninge svojim grupama ženskog kickboxinga i muške rekreacije, te s mlađima boks. Gledam odraditi treninge kako treba kako bi kvalitetno prenio svoje iskustvo njima. Ono što mi je najbitnije je da se privuku mladi kako bi ih se maklo s ulice ali i od moderne tehnologije. Čim je manje pokretivosti i fizičke aktivnosti, dolazi se prije do nekih bolesti, tako da je dobro barem malo to spriječiti.
KICKBOXING U ŽIVOTU
– Kickboxing mi je sve. Treniram ga već dugi niz godina. U dvorani sam gotovo cijeli dan. U kickboxingu najbitnija je volja, da imaš volju posvetiti se treningu, dolaziti stalno na treningu, da je osoba disciplinirana. Zatim je tu bitna želja. Ako dolaziš jer te netko gura ili tjera, nema od toga ništa. Trebaš željeti trenirati i da ta želja gura naprijed k novim rezultatima. Kao treće, bitna je disciplina. Ne možeš bez discipline u tom sportu uspjeti. Osim treninga, kod discipline, treba se i privatni život dovesti u red. Ne možeš izlaziti prije nekog natjecanja negdje do jutra. Ako hoćeš se baviti sport, moraš sebe malo podrediti, i smanjiti ostale aktivnosti. Sa sportom se bavim od malih nogu, pa tako sam se naučio sve organizirati u svom životu. Nisam tip koji voli puno izlaziti tako da nisam osjetio nekakvi veliki gubitak radi predanosti sportu. Izlasci mi se ne nalaze na ljestvici prioriteta. Uspijevam uskladiti posao s treniranjem. Radim kao konobar cijele dane. Svaki dan na poslu imam tri slobodna sata koja iskorištavam za treniranje, a uz to ujutro, prije posla, odradim jedan trening. Kad imamo jako puno posla, napravim barem jedan trening radi prevelikog umora tokom dana. Nedjeljom napravim pauzu, a ponekad i subotom.
NASTAVAK PRIPREMA
– Vuče me dalje to što želim što više toga osvojiti prije negoli dođe vrijeme za odustajanje. Vuče me ljubav prema kickboxingu. Obožavam ovaj sport i to me gura k postizanju što većeg broja rezultata, da pokupim što je moguće više toga. Cilj mi je sada u Sarajevu osvojiti medalju kako bi dobio kategorizaciju Hrvatskog olimpijskog odbora.