Udobnost, ali istovremeno i zaigrana kreativnost su karakteristike koje se mogu dodijeliti modelima modne dizajnerice Ivane Tomić.
Ivana se svojim radom iskusila i u Hrvatskoj i u inozemstvu, posebice u Madridu gdje je otvorila svoju online trgovinu, imala svoju samostalnu reviju ali i brendirala svoje ime na modnoj sceni.
Ugostili smo dizajnericu i popričali s njom o razvoju njenih modnih modela, njene karijere, te o razlogu postavljanju deadline-a.
KREIRANJE NEČEG SVOJIM IDEJAMA
– U životu svaka odluka koju doneseš vodi te u nekom smjeru. U principu nisam o tome maštala kada sam bila mala, ali me nekako cijeli život usmjeravao u tom smjeru. Shvatila sam da je dizajn, ne moda, kreiranje nečeg novog svojim idejama, a to je ono što osjećam da moram raditi u životu. Završila sam fakultet tekstila i odjeće u Ljubljani, ali tamo sam naučila teoriju, no kroz praksu i volju, koje su po meni najbitnije, stekla sam znanje. Fakultet je odličan jer se tamo uče osnove, ali niti jedno tijelo nije pravilno tako da je sve usvojeno vrlo relativno i mislim da je veliki izazov od tog osnovnog napraviti jedan svoj kroj. Silom prilike počela sam i fotografirati jer je trebalo zabilježiti sve te stvari na jedan brz i jednostavniji način. Surađivala sam s fotografima, ali nikad nisam dobila ono što sam htjela. Sve se može ovisno o tome kako se postaviš prema tome. Sebe nikad neću nazvati fotografom jer to radim amaterski i to mi je velik gušt.
SMJER PAMETNIJE MODE
– Ne bi okarakterizirala svoj rad, ali idem u smjeru da si pojednostavimo život gdje je prije svega prisutna udobnost. Bitno je da što manje vremena potrošim na brizi o izgledu. Gledam u tom nekom smjeru pametnije mode. Ne mora to izgledati “natural and easy”, već da jednostavno bude udobnije za osobu koja će to nositi. Moje klijentice u inozemstvu prihvaćaju pomaknutiju modu dok su tu još uvijek vrlo zatvoreni i sterilni, a ako i žele nešto drugačije, idu po onom principu što nose fashionistice na Instagramu. Smatram da ovdje ljudi još nisu razvili svoju svijest o tome nego kopiraju stvari koji su već provjerene.
NE POSTOJI NEIZVEDIVA STVAR
– Kod dizajna, bitan mi je cijeli proces, od samog početka od završnog komada. Uvijek treba početi razmišljati od ideje koja je zapravo vrlo apstraktna, iako ono što na kraju nastane je sasvim nešto deseto, ali svaki korak u procesu donosi neki krajnji rezultat. To je vrlo teško za opisati, ali u biti uvijek počinjem od ideje koja je samo meni u glavi, vrlo je apstraktna i teška je kod realizacije jer tu je potražnja materijala i boja, pa si slažem te boardove koji mi očiste tu krajnju ideju. Krojačice znaju raditi po krojevima koji su provjereni dok dizajneri voli više raditi s nekakvim apstraktnim materijalima i rješavati probleme. Mislim da je i to bit dizajn, odnosno pojednostaviti sve. U jednom modelu mogu se i spojiti različiti materijali, ali za to postoje i različiti načini. Ne postoji neizvediva stvar. Možda nije krajnji rezultat ono što smo zamisliti, ali uvijek postoji način s kojim će se to još i poboljšati. Sve se radi eksperimentiranju i razmišljanju kako jedna skica stoji na jednom 3D tijelu.
DEADLINE
– Imam svoje deadline-e, postavim si da do tada moram završiti kolekciju, fotografirati i poslati u butike. Sama si postavljam te deadline-e, a oni ovise o tome kako kreću sezone. Zakasniš koji mjesec, a imaš prijelazne modele, to ćeš moći predstaviti tek sljedeću sezonu u prodaju. Danas je sve ubrzano i treba biti uvijek u nekakvom toku.