Kako svoj svijet mašte učiniti stvarnim, pokazuje nam Monika Petrović, umjetnica koja sa svoje tri linija kako na papiru tako i na keramici i staklu predstavlja čari istarskog pejzaža. Iako joj se posao približava njenom umjetničkom stvaralaštvu, Monika odvaja ta dva svijet, u jednom istražuje, a u drugom stvara. Otkrijte u nastavku svijet njenog stvaranja i možda se i kao i mi zadivite.
INTROVERTNA OSOBA
– Dosta sam introvertna osoba. Uvijek sam u nekakvom svijetu mašte. Poprilično sam znatiželjna i uvijek volim proučavati prirodu, osobine pejzaža, kako bi ih prenijela u svoju umjetnost. U biti, svoje osobine prenosim u umjetničko stvaranje u slikarstvu.
ISTRAŽIVANJE UMJETNOSTI
– Od malih nogu, uvijek sam nešto crtala. Nakon osnovne škole, upisala sam školu primijenjenih umjetnosti u Puli i odmah sam se usmjerila na slikarstvo. Bila sam među predstavnicima prve generacije slikara te škole. Zatim sam se upisala na Akademiju primijenjenih umjetnosti u Rijeci smjer umjetnosti i povijesti. Bio je to Jedan prekrasan spoj povijesti umjetnosti i same edukacije o umjetnosti. Za vrijeme studija, tijekom ljetnih mjeseci, radila sam tada u Arheološkom muzeju Istre i ostalo do dandanas. Kroz rad naučila sam jako puno zanimljivih stvari s istraživanjem povijesti umjetnosti, putem arheologije i konstantne edukacije. U ljetnom periodu godine, vodim radionicu s djecom i to me zaista ispunjuje. Djeca su uvijek jako zainteresirana i s njima treba samo malo više raditi jer oni su neizmjerno znatiželjni.
DVIJE TOČKICE VIŠE
– U mom radu uvijek se isprepliću povijest i umjetnost. U privatnom životu bavim se i drugom vrstom umjetnošću u kojoj volim jako isticati prirodu i to zaista nema veze s onime što radim u Arheološkom muzeju. Smatram da su to potpuno odvojene aktivnosti, iako se dotiču. Svojim umjetničkim stvaranjem ostavljam impresije trenutaka kojih doživljavam u prirodi, u ljepotama koje Istra i Hrvatska nude. Ima zaista lijepih dijelova koje me impresioniraju te ih izražavam u akvarelu putem minimalističkih slika. Često se znam našaliti kako su moje slike u biti moje tri štrike. Kroz te tri crte želja mi je dočarati emocije iz pejzaža što ponekad nije jednostavno jer dvije točkice više čine veliku razliku. Većinom radim pejzaže pri čemu su mi zanimljiva mala istarska mjesta, kao što su Motovun, Grožnjan, Oprtalj i Potpićan, kako radi ambijenta tako i radi jako puno dobrih ljudi koje se u tim lokacijama mogu upoznati.
Nikad nema mira i volim jako puno istraživati kako te svoje pejzaže, tako i nove mogućnosti mog umjetničkog izražavanja. Nedavno sam krenula s izradom keramike. Zahvaljujući istraživanju procesa restauracije keramika, otkrivam procese izrade same keramike te mi time moj posao pomaže i k mom umjetničkom stvaranju. Dugo sam tražila način kako prikazati moje pejzaže u drugoj dimenziji. Radeći s keramikom, otkrila sam kako je upravo taj medij idealan za moju potrebu izražavanja tako da danas na keramici slikam svoje pejzaže. Igrom slučaja našla sam tečaj za vitraž, stare tehnike koju danas pretežito prakticiraju starije osobe. Zaintrigirala me ta tehnika te sam jedno cijelo ljeto provela učeći čari ove krasne tehnike. To je pomalo magično stvaranja slike spajanjem dijelova rezova stakla s olovnim limovima. Volim mogućnosti koje staklo nudi. Staklo je istodobno krhko i čvrsto, te nadasve lijepo.