Često se postavlja pitanje je li je bolje u Hrvatskoj ili u inozemstvu. Odgovor dobiva se tek kad se iskusi život u dvije različite dimenzije što svakako imaju priliku iskusiti nogometaši koji se zbog novih ugovora i profesionalnih prilika često sele iz jedne zemlje u drugu.
Diego Živulić je započeo svoj profesionalni sportski put u Novigradu. U Hrvatskoj, igrao je u NK Jadran, prvoligaškom klubu Rijeka, NK Orijentu i NK Pomorac, te za Hrvatsku nogometnu reprezentaciju. Od 2014. godine, njegova karijera počela se razvijati izvan Hrvatske. Tri godine igrao je za češki klub FC Fastav Zlin. Prebacio se je kasnije u češki FC Viktoria Plzeň pa u ciparski klub Pafos FC da bi sada igrao u poljskom klubu Śląsk Wrocław.
Promjena kluba nosi sa sobom druge promjene s kojima se nogometaš mora suočiti. No, jedno uvijek ostaje isto, a to je nogomet, kako nam u nastavku govori sam Diego Živulić.
ŽIVOT U INOZEMSTVU
– Zahvaljujući nogometu i igrom okolnosti završio sam u Poljskoj. Stigao je poziv iz Poljske kojeg sam prihvatio i odlučio sam igrati tamo, nakon što sam proveo tri godine proveo u Češkoj i jednu na Cipru. Sada je dosta aktualno da se ljudi sele i odlaze iz Hrvatske. Proveo sam već skoro šest godina u inozemstvu i kažem da nije to život kojeg si svatko predstavlja pošto smatram da imamo jako lijepu državu s dosta relativno neiskvarenim mentalitetom ne uzimajući u obzir pokoju mušicu. Međutim, da nije riječ o nogometu, ne bih napustio svoj dom, obitelj, prijatelje i bližnje kako bi otišao živjeti i raditi u inozemstvo. Budimo realni, čovjek je u inozemstvu uvijek stranac i to mu nikad neće biti dom. Nisam zagovaratelj života u inozemstvu nakon što sam ga probao.
KOMUNIKACIJA S IGRAČIMA
– Komunikacija s igračima je relativna o samom igraču, koliko je spreman komunicirati i koliko zna engleski jezik. Kadgod igrač uđe u neku novu sredinu, nesvjesno se kreće s engleskim. Tu su oni koji manje znaju, oni koji više znaju baratati jezikom, a ima i onih koji ništa ne znaju i kojima su potrebni prevoditelji. Imamo, npr., dva Španjolca u ekipi koji ne pričaju engleski i kada imamo video analizu, prisutni su i njihovi prevodioci. Engleski jezik bi u suštini trebao biti temelj za komunikaciju ne samo za sportaš već za sve one koji se odluče raditi u inozemstvu.
PRIVATNI ŽIVOT
– Privatni život svakog sportaša ovisi o tome kako si tko napravi. Većina se u vrlo ranoj dobi nastoje vezati, neki se već i žene. Ima jako puno nogometaša koji su prije svoje 23. godine oženjeni i imaju svoju obitelj. Način života nogometaša je podređen takvim stvarima. Rad je jednak ako si u Poljskoj ili Hrvatskoj, uvijek se trenira isti način. Ostalo je jednako kao da se bilo koja druga djelatnost u inozemstvu. Za vrijeme slobodnog vremena ne ideš kod obitelji, roditelja i prijatelja jer su daleko a i moraš se odmoriti.
ZAHTJEVNI TRENINZI
– Čovjek kad od malih nogu krene u taj sport, automatizira se od rane dobi. Nama je u podsvijesti zapisano te smo naučeni na zahtjevne treninge i teške napore. Nogomet je kroz godine evoluirao i napori su sve veći pa tako i konkurencija. Vode se stalne statistike gdje se velik obzir daje detaljima. Ali sve se može istrpjeti i napraviti.
IZGRADNJA
– Takav sam da ne gledam sam sebe samo kroz nogomet. Gledam uvijek naučiti jezik sredine, upoznati nove ljude, nove sadržaje i kulturu država u kojima prebivam. Meni je važno da se formiram kao osoba i da stvorim svoje životno iskustvo. Ne gledam nogomet samo kao sportsku ambiciju. Naravno, volio bih da se ukaže prilika da ostanem na jednom mjestu duže vremena. Svatko od nas bi to volio. Nije baš jednostavno mijenjati stalno sredinu. Međutim ukoliko se ukaže prilika za neki drugi angažman, odnosno izazov, bilo bi mi drago.