Suosnivačicama udruge koja se bavi pripovijedanjem Pusti priču, te profesorica hrvatskog jezika i povijesti Ina Delić posvetila je svoj život pripovijedanju i poticanju mašte kod mladih naraštaja. Zahvaljujući tekstu „Priča gospodina Jeseni”, njezino pripovijedanje dobilo je novu dimenziju u čemu joj pomažu Ervin Crnalić i Greta Catelo.
Pripovijedanje kao nastup gdje svojoj publici glavni akter iznosi određeni slijed događaja povezanih u priču, bajku ili anegdotu, smatra se i alatom formiranja osobnosti pojedinca u društvu. Prije negoli okrenete stranicu, prije negoli se posvetite nekom drugom sadržaju, prisjetite se svojih omiljenih pripovjedača iz djetinjstva te pročitajte što nam je Ina odala o svom radu i pogledu na pripovijedanje.
PRIČA GOSPODINA JESENI
– Otkako sam bila malo dijete, voljela sam jako pisanje i čitanje i imala sam želju postati pisac s velikim početnim slovom P jer mi se to činilo jedno od najboljih zanimanja na svijetu. S godinama je ta želja u meni rasla. Prije godinu dana, kada sam se počela intenzivnije baviti odlukom kako je vrijeme da svoju želju pretvorim u djelo, Ervin Crnalić mi je predložio zajednički projekt s diplomiranom kiparicom i profesoricom likovne kulture Gretom Catelom. Ideja je bila da napišem priču koju bi oni kasnije zajednički izradili kroz scenografiju. To mi se jako svidjelo. U to vrijeme živjela sam u Sarajevu i kako sam imala dosta slobodnog vremena na raspolaganju, s užitkom pisala sam tu priču. Tekst mogu opisati kao nešto između fantazije i magičnog realizma, personificirano godišnje doba, jesen, i ljudska djevojčica po imenu Mašu koja je u stanju da vidi gospodina Jesen, nešto što nitko drugi na svijetu ne može. Nakon što sam završila s pričom, Greta se nadovezala s krasnom scenografijom.
SVJEŽA I LIJEPA ŠLJIVA
– Danas, po meni, pripovijedanje nije dosta aktualno, iako je aktivnije no što je to bilo prije nekoliko godina. Puno ljudi ne zna što točno pripovijedanje znači. Pripovijedanje nije čitanje priča već njihovo pripovijedanje. Susan Person kaže da je mašta ljudi kao suha šljiva te ako tu šljivu hranimo pričama koju mi stvaramo, dobivamo šljivu koja je svježa i lijepa. Uloga pripovijedanja danas je još i veća nego li je to bila prije pojave tehnologije. Radeći u djecom duži niz godinama, vidim kako im je teško zamišljati i maštati jer im nije servirano u segmentu igrice, serije ili crtića. Trudim se dosta njegovati ovaj segment u nastavi.
BORBA DOBRA I ZLA
– U Americi stvorio se trend ne kažnjavanje lošeg u priči. No, ako mi prilikom pripovijedanja ne kaznimo ono što je loše već pustimo da prođe bez kazne, skrivajući djetetu da je netko nekoga ubio, protjerao ili slično, imamo dijete koje ostaje bez katarze, ono je nezadovoljno i ne dobije možda pravu lekciju. Nekadašnje bajke bile su puno okrutnije i završetci negativnih likova puno su gore završavali nego što završavaju danas. Prilikom pripovijedanja, stvara se ona poznata borba između dobra i zla gdje zlo treba biti kažnjeno što djeci pomaže k prepoznavanju vrijednosti i formiranju i gajenju vlastite mašte.