Ponekad su umjetnici ti koji pomiču granice, rade ono što se prije njih nitko nije usudio ili sjetio i na neki način mijenjaju već zapisana pravila potpomagajući društvu k daljnjem rastu.
Poznata kantautorica Elis Lovrić pomaknula je kreativnu granicu, uz pomoć Milana Puha, i ostvarila knjigu na labinjskom i portugalskom, što je prvi primjer takve vrste knjige na svijetu. U jednoj knjizi predstavlja se prekrasna emotivna melodičnost labinjonske glazbene priče koja se je direktno prebacila i na portugalski.
Elis se u svom stvaranju pa i životu, drži nekonformizma, ali istovremeno se spaja sa svojom publikom s toplinom osjećaja kroz njene specifične pjesme.
S njom se nismo mogli zaustaviti na kratkoj kavi jer je Elis jak izvor ideja, razmišljanja, razmatranja i iskustva te vam u nastavku nudimo samo nekoliko crtica našeg podužeg razgovora.
OSTVARENJE SNA NA SCENI
– 2014. godine počela sam intenzivno producirati svoje scenske projekte u kojima sam koristila svoje znanje kao glumica i sve ono što ja volim. Tada sam u biti počela ostvarivati svoj san i stavljati to na scenu bez podilaženja nečemu što moram. Nisam imala nekog da mi je šef, ali znali su mi govoriti kako ne mogu staviti toliko emotivnih pjesama za redom, kako ne može to trajati dugo, kako ne mogu sve po labinjoski jer da me nitko neće razumjeti. Stalno su mi ponavljali što ne mogu. Ali ništa od toga što su mu govorili nije točno jer to nešto mora uspjeti ako radiš sa svojim unutarnjim vodstvom odnosno osjećajem. Svatko ima nešto što bi htio, ali misli da mora čekati nekog drugog da mu to omogući. Sve u biti možemo sami. Krenula sam raditi s principom da mogu sama to odraditi s onim što imam. Na sceni prenijela sam sav sadržaj na labinjonski sa svim nadovezanim emocijama jer na takav način uvodiš ljude u priču i u biti kroz same sebe. Moja priča se spojila s njihovim pričama i svatko je prepoznao nešto svoje. Treba povjerovati u svoju različitost i prihvatiti svoju autentičnost.
UNUTARNJI RAD NA SEBI
– Previše je počelo biti sve isto. Potreban je taj neki unutarnji rad na sebi. Kako sam počela tako raditi na sebi, nisam imala problema nastupiti na velikoj sceni. Nisam vidjela razloga za čekanje. Mislila sam si koga bi me trebalo biti strah, ljudi ili scene?! Ljudi su u biti ja. Oni nisu odvojena bića od mene. Oni su isto što ja, ja sam isto što i oni. Sve kreće iz centra, iz tog kako se osoba osjeća. Jako puno ljudi misli da treba naučiti točno onako kako piše u knjizi. To je potpuno krivo. Tko je rekao da ako piše neko pravilo da netko to nije krivo prepisao?! Provjeri i vidi ako to stvarno funkcionira. Tko je rekao da mi ne možemo promijeniti neki zakon?! Kod kuće sami sebi mijenjamo neke zakone. Nije netočno ono što si prethodno naučio, ali u međuvremenu se još nešto dogodilo.
KNJIGA KANAT OD MORA – O CANTO DO MAR
– Nisam bila svjesna da pišem knjigu jer sam radila prijevod za ljude jer su ga oni htjeli i tražili. Bilo je ljudski da oni žele znati više o onome što ja pjevam. Kad ideš iz te istinske potrebe, kao da dobiješ jocker ili nekakav bonus i dogodi se nešto originalno. Prvo krenem pisati svoju knjigu, a onda se ispostavi da je to prva takva knjiga u svijetu. Ljepota svega da smo krenuli raditi nešto putem čega bi još više ljudi moglo razumjeti i uživati u tom nečem.
LJUDSKA POVEZANOST
– Kad si sam negdje i osjetiš neke ljude kako su ti blizu, a realno su daleko, meni je odmah toplo na tu pomisao i imam oči pune suza, ali ne od tuge već od punoće. Imam privilegiju da s ovim poslom ulazim u intimu ljudi, ali i oni u moju jer oni preko te priče koja im se prenosi prepoznaju sebe i šalju neku ljepotu natrag. Shvatiš koliko su ti ljudi tebe u biti držali, a da ti nisi niti znao, i tko zna što sam ja prolazila u tim trenucima, a to je negdje vibriralo za mene i davalo mi znak za naprijed.