
Možda će nekome imati nalik na nekakav običan crtež ili natpis na tijelu, no tetovaža je nešto sasvim drugo. To je ono što vas označava, daje odraz vaše osobnosti, opisuje vas prije negoli progovorite s jednom osobom.
To su mala remek djela koja neće biti izložena u nekom muzeju ili galeriji, ali zato prikazati će se svugdje gdje vi zakoračite. Jednom kad ju stavite, ona postaje dio vas.
Svakako je bitno da se intuitivno odlučite što želite imati prikazano na svom tijelu, no i kojeg umjetnika ćete angažirati da vašu viziju pretvori u realnost.
Inspirirani radom kojeg Jovce Micevski ostvaruje u svom Tattoo studiju Mali Princ, išli smo upoznati umjetnika i ispitati njegov pogled na svijet.
POČETNA IMPROVIZACIJA
– Crtanje mi je oduvijek išlo. Crtam u biti otkad znam za sebe. S tetoviranjem započeo sam svojih sedamnaest godina i u ono vrijeme smo svi morali improvizirati. Onda baš nije bilo lako doći do profesionalne mašinice i opreme, pa ni umjetnih koža kao što to sada imaš pa da si možeš lako kupiti. Koristili smo svašta, linoleum, pločice, voće, banane, naranče… Uzeli bi svinjsku kožu pa bi je skuhali i obrijali pa bi vježbali na tome. Kad dođe red da prvi put probaš napraviti na nekome, onda ti je to obično blizak prijatelj pa ako ga zezneš, kad naučiš mu napraviš cover te tetovaže. Na početku se nikad ne rade zahtjevne tetovaže, većinom su to konture.
LJUBAV JE U PULI
– U Pulu me dovela ljubav, odnosno moja žena. Dolazio bi tu na godišnji odmor jer mi se sestra živi ovdje u Puli više od dvadeset godina. Prilikom jednog dolaska, upoznao sam svoju ženu. Bilo je tada pitanje, hoćemo li ići u Skopje ili ostati u Puli. Kako su nam došla djeca u život i kako Skopje ima skoro milijun stanovnika od čega se brzo zasitiš jer je to povezano s galamom, odlučili smo se za Pulu jer je tu ipak sigurnije podneblje, a uz sve to klinci imaju more.
MALI PRINC
– Mali princ od Exuperya mi je u srcu. To je knjižica koju sam pročitao puno puta i svaki put je drugačije interpretiram. Mogu reći da je to poput jednog vodiča za život. Prvo sam svog starijeg klinca nazivao Mali princ, pa onda mlađeg i kad je došlo vrijeme kada smo odlučivali kako nazvati studio, stariji sin je predložio da to bude Mali princ i to je bilo to.
RAZLIKA IZMEĐU DJETETA I ODRASLE OSOBE
– Dijete sam još uvijek. Ne znam koja je razlika između odrasle osobe i djeteta. Kad jednog dana odrastem moći ću odgovoriti na to pitanje. Lijepo je biti dijete.
TETOVAŽA KAO OSOBNA STVAR
– Vidio sam puno bizarnih stvari u svom poslu, no meni jedna ne pojmljiva situacija je kad osoba hoće tetovažu, a ne zna što sam hoće kao tetovažu već mi dođe da mu napravim tetovažu tek toliko da ju ima. Bila je neka cura na kojoj sam radio tetovažu i zakazala mi je drugi termin nakon dva tjedna i dođe mi bez ideje. Po meni tetovaža je preosobna stvar. Ako tetovaža nema svoje značenje, bolje se ne tetovirati nego staviti nešto tek toliko da budeš tetoviran. Tetovaža treba imati svoje značenje, nekakvu svoju pozadinu.