U europskom glazbenom svijetu, često predvidljivom, Simon & Mac predstavljaju snažan i jasan iskorak. Njihova se glazba ne ograničava na spajanje žanrova, već stvara novi zvučni prostor, novi jezik. Dijatonska harmonika susreće elektroničke bubnjeve, alpske melodije isprepliću se s popom i modernim EDM-om, stvarajući spektakl koji je istovremeno identitet, slavlje i kolektivno iskustvo. Nazivaju ga Alps EDM i on predstavlja mnogo više od jednostavne etikete.
Fenomen koji stvaraju nadilazi brojke i pretvara se u pozitivan kulturni utjecaj. Simon & Mac vraćaju alpsku tradiciju u sadašnjost, bez nostalgije i bez stereotipa. U njihovim live nastupima planina postaje ritam, tišina se pretvara u napetost, a energija slobodno kruži između pozornice i publike. To je glazba koja povezuje različite svjetove i pokazuje kako inovacija ne znači zaboraviti na vlastite korijene.
Simon & Mac nisu samo glazbeni duo. Oni su točka susreta prošlosti i budućnosti, korijena i vizije. Njihov je umjetnički doprinos jasan i nužan. Oni čine tradiciju živom, plesnom i suvremenom, govoreći jezikom današnjice snagom vizualnog i zvučnog izraza koji osvaja festivale, velike događaje i milijune ljudi online.
Simon i Mac dolaze iz Južnog Tirola, ali njihov je zvuk odavno prešao sve geografske granice. S više od 75 koncerata godišnje diljem Europe, Simon & Mac pripadaju krugu najprepoznatljivijih live izvođača elektroničko-alternativne scene.
Od Main Stagea Ischgl Closinga 2024 do Svjetskog kupa u biatlonu u Anterselvi, od otvaranja Svjetskog kupa u skijanju u Söldenu do međunarodnih festivala u Švicarskoj i Njemačkoj, duo je izgradio show koji je čista energija. Pjesme poput VITA i Soda & Campari postale su viralne diljem Europe, dok se Gletscherblick čak pretvorio u simbolično piće, znak snažnog i dosljednog identiteta.
S više od 285.000 pratitelja i više od 30 milijuna pregleda u posljednjih 12 mjeseci, Simon & Mac ne slijede trendove, već prolaze kroz njih, ostajući vjerni sebi.
U nastavku, nudimo vam odgovore Simona i Maca koji nam pričaju o njihovu putu, viziji te dubokom smislu njihove glazbe. Vrijedi ih pažljivo pročitati.
Gledajući put kojeg ste dosad prošli, koji je bio korak s kojim ste najviše sazreli kao umjetnici?
– Bez sumnje prvi iskorak na velike pozornice. Svirati pred tisućama ljudi prisiljava te na rast: moraš izdržati energiju, pritisak i trenutak, bez filtera. Još jedan ključan korak bila je suradnja između Simona i Maca: dvije različite osobnosti i vizije koje, kada se spoje, ne samo da žive zajedno, već se međusobno guraju naprijed. Taj stalni dijalog omogućio nam je vrlo poseban umjetnički rast.
Sjednomriječju, što za vas predstavlja glazba?
– Gdje god bili, na pozornici ili na putu, glazba je mjesto na kojem se osjećamo dobro.
Kada ste shvatili da Simon & Mac nije samo projekt, već pravi umjetnički identitet?
– Od samog početka pokušavali smo rušiti granice. Uzimali smo tradicionalne zvukove harmonike i Alpa i prenosili ih u modernu i elektroničku dimenziju. Pravi preokret dogodio se kada smo shvatili da naša glazba funkcionira i živi i na velikim pozornicama. Tada smo razumjeli da smo stvorili nešto novo, prepoznatljivo. Više nije bio samo projekt, već pravi umjetnički identitet.
Na koji način planine i alpski krajolik emocionalno ulaze u vašu glazbu?
– Planine nisu pozadina, one su stav i mjesto na kojem smo odrasli. Odrastanje uronjeno u Alpe oblikovalo je naš način osjećanja, slušanja i poštovanja zvukova. To se prirodno odražava u našoj glazbi i instrumentima koje koristimo: intenzitet, tišina i snaga. Planine ne opisujemo, nosimo ih u sebi – i iz njih crpimo energiju i dubinu naših pjesama.
Kada stvarate pjesmu, polazite li više od emocije ili od zvuka?
– Od emocije. Zvuk je sredstvo, a ne polazišna točka. Ako pjesma ne izaziva osjećaj, ni najbolja produkcija nije dovoljna.
Postoji li pjesma koja vas najbolje predstavlja?
– Među pjesmama koje smo sami napisali, ona koja nas najviše predstavlja je Mountain Kiss: savršeno sažima našu viziju, alpsku energiju i elektroničku dušu. I obrade su imale ključnu ulogu u definiranju našeg identiteta: Thank You (Not So Bad) i Narcotic postale su viralne i donijele naš stil ogromnoj publici.
Koliko vam je važno održavati vezu između tradicije i budućnosti?
– To je ključno. Bez tradicije budućnost je prazna, bez budućnosti tradicija ostaje nepomična. Naš cilj je da one međusobno razgovaraju, a ne da biramo jednu protiv druge.
Što osjećate kada uživo vidite reakciju publike na vašu glazbu?
– To je trenutak u kojem sve ima smisla. Ne postoji distanca između pozornice i publike: energija kruži, ljudi se kreću zajedno, pjevaju, prepuštaju se. U tom trenutku shvatiš da dijeliš nešto istinito.
Koji je najveći izazov u donošenju jedinstvenog stila poput vašeg na elektroničku scenu?
– Ne biti svrstani u ladice. Lakše je prilagoditi se definiranom žanru nego braniti vlastiti identitet, ali upravo to je naša snaga.
Da je vaša glazba putovanje, kamo bi odvela one koji vas slušaju?
– Visoko. Ne da pobjegnu od stvarnosti, nego da je sagledaju iz druge perspektive.
Što biste željeli da ljudi osjete u sebi nakon što vas poslušaju?
– Slobodu, energiju i osjećaj da su doživjeli nešto stvarno.
(foto-Josef Obexer)