Meki medenjaci pripadaju skupini starih domaćih kolača koji su se pripremali osobito u hladnijem dijelu godine. Njihov bogat okus dolazi od kvalitetnog meda i toplih začina, dok se prava mekoća postiže strpljenjem i vremenom odležavanja tijesta. Ovi medenjaci ne jedu se odmah nakon pečenja – najbolji su nekoliko dana kasnije, kada omekšaju i razviju punu aromu.
Za pripremu se najprije lagano zagriju med i šećer na slaboj vatri, tek toliko da se šećer potpuno otopi. Smjesa se zatim makne s vatre i ostavi da se ohladi do mlakog. U ohlađeni med umiješaju se jaja, mlijeko i rastopljena mast ili maslac, a potom cimet, klinčić, anis, đumbir, prstohvat muškatnog oraščića, malo soli i ribana limunova korica. Sve se dobro promiješa dok se sastojci ne povežu.
U brašno se umiješa soda bikarbona, pa se brašno postupno dodaje u tekuću smjesu dok se ne dobije glatko i nešto tvrđe tijesto. Tijesto se pokrije i ostavi da odstoji najmanje dvanaest sati, najbolje preko noći, jer upravo taj odmor daje medenjacima njihovu karakterističnu teksturu.
Nakon odmora tijesto se razvalja na debljinu otprilike jednog centimetra, izrežu se željeni oblici i slažu na lim obložen papirom za pečenje. Medenjaci se peku u prethodno zagrijanoj pećnici na 170 do 180 stupnjeva, desetak do petnaest minuta. Važno je da ostanu svijetli, jer pretjerano pečenje oduzima mekoću.