Sasvim slučajno putem društvenih mreža otkrili smo rad umjetnice Edite Imamović. Kroz razne načine oslikavanja, uviđa se njena povezanost kraja i običaja u kojem živi, ali i njen težnja k originalnom i drugačijem izražavanju sebe kroz razne kombinacije i šarolike boje koje predstavlja na raznim materijalima.
U ugodnom druženju s umjetnicom, otkrili smo kako je njen životni put bio usmjeren k ekonomiji, no nju je više privlačio svijet umjetnosti te mu se i postepeno pridala i otvorila svoj obrt EditArt putem kojeg teži k uveseljavanju svojih klijenata sa svojim nadasve originalnim umjetničkim izričajem.
OD EKONOMIJE DO SLIKANJA NA RAZNIM MATERIJALIMA
– Sasvim slučajno započela sam sa svojom aktivnošću. Afiniteti k tome postojali su u mojim mladenačkim danima. Tada sam voljela slikati i biti originalna, ali sve je bilo ostalo na nekoj vrsti hobija sve dok, negdje nakon pandemije, počela sam nešto intenzivnije slikati. Kupila sam stan, što je u meni probudilo želju da svoj novi prostor ispunim vlastitim slikama te sam počela intenzivnije slikati. Spontano su se nizale slike i uvidjela sam kako mi to ide suptilno, poprilično spontano te sam svoje radove počela objavljivati na Instagramu. Dobila sam pozitivne reakcije publike i onda sam si rekla kako je vrijeme da sebe ostvarim, ako ništa drugo barem probati. Otvorila sam svoj obrt u studenom 2021. godine i krenula sam putem svojih snova. Nekako osjetila sam taj poziv i osjetila sam da ja pripadam više svijetu umjetnosti nego o ekonomiji. Magistrirala sam ekonomiju 2012. godine i radila sam u struci. Sve je to bilo super, ali nekako tu svoju energiju, taj svoj mir, najbolje ispoljavam kad slikam i kad sam kreativna. Najbolje se osjećam u svom nekom kreativnom duhu. To je bio razlog zbog kojeg sam sve to započela i počela se ozbiljno baviti u umjetnošću.
KOMPOZICIJA – POLA MUŠKO, POLA ŽENSKO
– Počela sam koristeći bazični line art i oslikavanjem lica. Vođena sam radnjom stavljanja u kompozicije, pola muško, pola žensko. U početku me vukao rad s apstrakcijom i minimalizmom, a onda kako se to malo razvijalo, gledala sam ubaciti više boja i okrenula sam se više ka kubističkom pravcu slikarstva. Prvotno sam slikala s tri temeljne boje crnom, zlatnom i crvenom, te sam tim istim bojama ostvarila pečat na moj brend. Okarakterizirala sam isti sa svojim imenom i riječju art čime označavam kako se bavim upravo s umjetnošću. Brendirala sam se s te tri boje. Sad sam u fazi eksperimentiranja stilova, ali uglavnom, držim se pravca između apstrakcije i kubizma, te neke malo drugačije umjetnosti. Želim da to bude nešto skroz na moju stranu. Težim k ravnoteži između spolova, odnosno više između te uloge kojim se obilježava žena i onom kojom se obilježava muškarac. Suptilno ženi dajem te posebne detalje sa zlatnom bojom naušnica, crvenim ustima dok muškarca prikazujem u toj nekoj ekscentričnijoj formi s kojom prikazujem i tu njegovu dominantnu stranu.
ORIGINALNO I DRUGAČIJE
– Istražujem uvijek nove načine stvaranja i još uvijek pronalazim svoj neki smjer. Volim eksperimentirati i volim učiti nove stvari. Eksperimentiram s tehnikama i nekim kreativnim izričajem jer želim da to bude nekako opet sve dio mene, mog stila i moje osobnosti, odnosno da sve bude originalno i drugačije. Ne volim i ne želim biti nečija kopija i nešto što je već viđeno. Mogu moji radovi u nekim svojim segmentima podsjećati na nešto, ali ne volim kopiranje. U početku su me znali povezivati s Piccasom. Možda i jesam blizu njega, ali koristim svoje imaginarne likove. Nisam pratila prethodno umjetnost i ne mogu komentirati njegovu umjetnost. Ja sam se vodila da moram prikazati ono što bih ja voljela da je meni na zidu. Mogla sam primijetiti kako ljude uveseljava ta šarena raznolikost koju prikazujem. Volim kad ljudi prepoznaju veselu i pozitivnu crtu moga djela. To mi je nekako najbitnije. Ako mogu prenijeti svoju kreativnu energiju, to me ispunjava.
GLAVNA ULOGA – STRPLJENJE
– Oslikavam tkaninu, platna, dječje tenisice, torbice, lesonit, karton i druge materijale. Uglavnom kombiniram. Najteže je slikati na tekstilu i torbicama. Za takvo što je potrebno znanje. Vrlo su bitni procesi. Svaki proces iziskuje svoje vrijeme. Kod ničega nema žurbe. Sve iziskuje određeno vrijeme. Ukoliko se pogriješi neki korak, sav trud može biti uzaludan. Ovdje veliku ulogu igra strpljivost i zato i to i nije tako jednostavno.