Poznato je kako svako svojim radom priča svoju priču, no Dejana Medica svojom fotografijom predstavlja svijet na svoj jedinstven način. Sa svojih 16 godina iskustva, Dejana proučila je razne tehnike i stalnim radom obogatila svoje znanje raznim iskustvima koje svijet fotografije omogućava što nam je i sama otkrila u jednom divnom podužem razgovoru putem kojeg smo štošta saznali o njenom afinitetu prema fotografiji i predanošću k ostvarenju fotografskih remek-djela.
MOJ MALI DIO SVEMIRA
– Sve je počelo prije 16 godina. Od malih nogu imam afinitet k crtanju i provodila sam dosta vremena crtajući sve do moje trudnoće. Onda više nisam imala vremena. Kupila sam si onda mali fotoaparat i počela fotografirati moju kćer. Fotografija me je sve više privlačila i odlučila sam se kupiti profesionalni fotoaparat. Mogu reći da 100% nalazim sebe u tom nekom bajkovitom svijetu i često mi znaju reći kako su moje fotografije sve na neki način bajkovite, kako portreti tako i landscape, te makrofotografije. U svom sam svijetu horoskopa, magije i fantazije. Vrlo mi je bitan pozitivan aspekt fotografije. Fotografija me je u biti spasila kad mi je bilo teško u životu jer mi omogućava da pobjegnem od svega. Kad upalim dron, zaboravim jednostavno na sve probleme i usredotočena sam na let i ono sve što to snimanje donosi. To je moj mali dio svemira.
U zadnje vrijeme bavim se fotografijama djece jer djeca su uvijek prirodna i iskrena. Najljepše je kada uhvatiš njihov osmijeh i tu lijepu emociju i preneš ju realno na fotografiju. Često fotografiram i svoju djecu. Fotografija moje kćerke bila je naslovnicama nekoliko magazina. Putem fotografije mogu u biti izraziti sebe i svoje emocije. Danas postoji mnogo mogućnosti s kojima se može ostvariti željena fotografija. Putem Photoshopa može se crtati po fotografiji i dati istoj dušu. To nije više samo jedan jednostavni škljoc. Volim da fotografija ostane što više realna u svojim bojama kad je u pitanju landscape, dok kod portreta preferiram crno-bijelo tehniku jer želim da se osjeti duša osobe koju fotografiram.
FOTOGRAF VS MODEL
– Kod ostvarenja fotografije jednako su važni fotograf i model. Fotograf zna što želi dobiti od modela na fotografiji, dok model ima svoj karakter i dušu. Bitno mi je da se na fotografiji vidi emocija. Ako fotografija nema emocija onda to za mene nije fotografija. Svaka osoba ima nešto posebno što se upravo putem fotografije može istaknuti. Kroz fotografije mogu najlakše izraziti sebe. U samoj fotografiji vide se i fotograf i model. Svako ima svoj način kako će pokazati emocije. Neki će se bolje izraziti bojama, drugi će to bolje učiniti putem crno-bijele tehnike. Volim osobno prikazati lijepu stranu osobe.
OBJEKTIVI DAJU KARAKTER
– Kod foto portreta koristim kompaktni fotoaparat gdje se najviše obazirem na kvalitetu objektiva. Smatram da su objektivi jako važni jer oni u biti daju karakter. Ne mogu s istim objektivom fotografirati portret i landscape. Dron sam počela koristiti zbog samog portretiranja. Htjela sam napraviti portret na neki drugi način. Želja mi je bila pokazati portret s ptičje perspektive. U međuvremenu, kako sam imala slobodnog vremena, počela sam fotografirati našu Hrvatsku, posebice Istru i uživati u tom načinu izražavanja svoje kreativnosti. Najljepše mi je fotografirati more. More je fantazija, moja boja, moje smirenje, u biti među mojim radovima jednostavno mora biti more. S dronom nije lako upravljati i stvarno treba dobro proučiti sve mogućnosti i tehničke postavke kako bi se moglo s njim upravljati. Nije to samo dignuti ga u zrak i fotkati ili snimati. Tu su i pravila koja se trebaju poštivati jer to je u biti letjelica i može napraviti stvarno veliku štetu ukoliko se ne upravlja prema pravilima. Napravila sam sve što je potrebno kako bi mogla s njim upravljati, položila sam ispit, registrirala ga te uključila i osiguranje. Kadgod hoću dignuti dron, zatražim rezervaciju na portalu i stvarno odmah dobijem odobrenje ukoliko je u tom vremenu moguće puštati dron u zrak. Danas treba DGU dozvola, ali stvarno mali broj ljudi ju zatraži. Malo je komplicirani rad s dronom, ali vrijedi ga iskoristiti jer daje odlične rezultate.
NAJVEĆA NAGRADA
– Još nisam imala svojih samostalnih izložaba, no predstavila sam svoje radove putem Grada Umaga te putem Društva fotografa u Sloveniji. Vodila sam i tečaj fotografije o portretiranju u Sloveniji i osvojila nekoliko nagrada vezanih za fotografiju. 2018. godine sudjelovala sam i CEWE natječaju za fotografiju i predstavila jednu od svojih prvih fotografija mačke koja je nastala sasvim spontano. Fotografija je završila na 12. mjestu na europskom natječaju čime su fotografiju uvrstili na slovenski kalendar za travanj te su ju predstavili na izložbi fotografija u Češkoj gdje su je stavili na prodaju i sav prikupljeni prihod donirao se jednom centru za udomljavanje djece bez roditelja. To je mi je bila najveća nagrada jer predivan je osjećaj kada tvoj rad može pomoći upravo onima kojima je najpotrebnije. Prije nešto više od 4 godina prisustvovala sam na jednom natječaju gdje sam predstavila fotografije ženskih aktova. Meni je to predstavljalo visoku notu senzualnosti. Lijepo mi je kad mogu pokazati ženstvenost, senzualnost i erotiku koja se pronalazi u tijelu žena, no sve do određene granice. Često se ima kriva percepcija o takvim fotografijama jer ih se etiketira s vulgarnošću, no te fotografije su čista umjetnost. Žensko tijelo je umjetnost koje vrijedi prikazati.
