Neki svoj posao shvaćaju kao odabir, drugi kao životni poziv. Miron Hauser osjetio je glazbu kako živi u njemu i prepustio te svom pozivu te marljivo izgradio karijeru koja u sve većem broju privlači pozornost publike, posebice njegova pozicija kao šefa dirigenta jazz orkestra HRT-a na kojeg je ujedno i jako ponosan zbog odličnih rezultata koji se postigao upornim radom i ljubavlju prema glazbi. Osim za svoj uspješam rad s orkestrom, atraktivan dirigent može se pohvaliti i prestižnom nagradom Porina u kategoriji najboljeg aranžmana za pjesmu “Ena” grupe Haustor. Sve veća prisutnost na malim ekranima te iznimni glazbeni rezultati potakla je i porast popularnosti o čemu smo popričali direktno s Mironom i evo što smo doznali.
DOBROBITI I MANE POPULARNOSTI
– Dobrobiti porasta popularnosti su te da je Jazz orkestar postao mnogo vidljiviji faktor na hrvatskoj glazbenoj sceni. Otkad sam ja na poziciji šefa dirigenta, mogu reći da smo zbilja imali jako dobre projekte i napravili dosta albuma. Čak smo dobili Porina za pop album godine i ja sam dobio Porina za aranžman za Enu, projekt koji se ostvario s Darkom Rundekom. I još jedna sunčana strane dobrobiti jest upravo da smo tim porastom dobili jako puno slušalaca. Mane su te da kad postaneš popularniji onda se svakakvi ljudi kače na tebe i šalju svakakve stvari na društvene mreže, pogotovo glede moje obitelji. U mojoj obitelji imamo ličnosti koje su mnogo popularnije od mene. Jako je teško riješiti se imitatora koji otvaraju lažne profile i slično.
NAGRADA NA DUHOVNOJ BAZI
– Rekao bih da mi je najdraža i najzahtjevnija profesionalna uloga kompozitora, odnosno aranžera, zato što tada moram jako puno promišljati i jako puno raditi. Najveća nagrada nakon svog tog posla je na duhovnoj bazi jer napisao si svoju glazbu, ali financijski se to najmanje isplati jer oduzme jako puno znanja i vremena, a mnogo je jednostavnije nešto samo odsvirati, snimiti ili dirigirati. Orkestar meni predstavlja instrument kojim ja stvaram glazbu. Imam osjećaj kako ponekad čovjek odabere nešto voli, ponekad je to splet okolnosti, ponekad se jednostavno dogodi da je to samo alat. Kao glazbenik, osjećam kako glazba živi u meni. Trombon je bio dio mog glazbenog puta, zatim je slijedilo komponiranje i orkestar. Jednostavno se da čovjek odabere svoje instrument ili to odabere njega. (foto – Istvan Bellada)