Često možemo čuti kako se ljudi straše javnog nastupa. No, prije negoli definiramo da nas je nečega strah, trebamo saznati što je to nešto i što to predstavlja za naš život. Kako se suočiti s problemom straha javnog nastupa, otkriva nam profesorica hrvatskog jezika i književnosti te ujedno i autorica knjige „Umijeće javnog nastupa” Marijeta Matijaš.
STRAH OD JAVNOG NASTUPA
– Strah od javnog nastupa je ništa više od osjećaja, no često ga doživljavamo kao nesavladivu prepreku. Ipak, ako mnogi ljudi uspješno drže govore i javno nastupaju, nesavladiva svakako nije. Strah kao osjećaj u nekim aspektima života ima pozitivan učinak jer nam spašava živu glavu, no u mnogima ima negativan učinak jer nas ograničava i koči u postignućima.
Strah od javnog nastupa volim zvati iracionalnim strahom jer se bojimo potencijalne, ali vrlo vjerojatno ne i ostvarive budućnosti ili ishoda koji nisu po život opasni. S druge strane strah koji osjetimo prilikom primjerice skakanja s padobranom ili kad stojimo na litici, skačemo bungee jumpingom, susretnemo se s kakvom opasnom životinjom i slično, možemo zvati racionalnim jer nas taj strah upozorava na realnu opasnost.
BORBA PROTIV NEPRIJATELJA
– Da bismo se „borili“ protiv ovog „neprijatelja“, moramo razumjeti strah i odakle on dolazi. Iza straha od javnog nastupa krije se strah od reakcije publike, strah od toga kako će nas publika doživjeti, strah od osude, kritike publike, od izloženosti, da ćemo zanijemjeti, da ćemo zaboraviti tekst ili reći nešto pogrešno, da nećemo biti dovoljno dobri, da ćemo se osramotiti, da će nam glas podrhtavati ili da ćemo pasti na pozornici ili s pozornice i sl. Sve su to naše misli koje, a ako se njima dugo bavimo, postanu uvjerenja, a njih je puno teže mijenjati.
Osjećaju prethodi misao. Informacija koji dobivamo izvana nije ni pozitivna ni negativna već joj mi dajemo taj predznak. To nam potvrđuje i činjenica što se neki ljudi vesele javnom nastupu, a drugi zgražaju na samu pomisao. Naše pozitivne ili negativne misli potiču u nama „pozitivan“ ili „negativan“ osjećaj. Da bismo preduhitrili formiranje straha, moramo mijenjati negativne u pozitivne misli ili barem ih preispitati. Promjena misli puno je lakša i brža od promjene osjećaja iz kojeg se formira naše stanje.
Svaka promjena pa i promjena misli nije jednostavna i ne događa se jednom za sva vremena. Trebat će neprestano trenirati mozak da radi ove promjene kako bi one prešle „na automatiku“. Upravo zato ključno je neprestano se izlagati javnom nastupu kad god nam se pruži prilika jer nas iskustvo čini sigurnijima, kao i dobra priprema.
UTJECAJ JAVNOG NASTUPANA POSLOVANJE PODUZEĆA
– Javni nastup svakog djelatnika bilo koje organizacije važan je za organizaciju koje je dio. Neće svaki djelatnik gostovati u medijima, voditi sastanke i sl., no kod mnogih je strah od javnog nastupa prisutan čak i u naizgled banalnim situacijama kada kolega kolegi mora prenijeti određenu informaciju. Ako ta informacija mora biti prenijeta usmenim putem, izlaganje je neophodno i o njemu ovisi ishod situacije. Nevjerojatno je da postoje ljudi koji se boje dati otkaz na poslu zato što taj čin znači razgovarati sa svojim nadređenim i iznijeti svoje nezadovoljstvo. Neki se boje svojim nadređenima iznijeti ideje koje bi možda pomogle organizaciji u njezinu napretku. Sve to koči razvoj organizacije jer zbog straha izostaje komunikacija, a raste nezadovoljstvo. U predstavljanju organizacije javnosti, bez javnog nastupa organizacija će biti „nevidljiva“. Danas kada se kupac želi poistovjetiti s brendom nije dovoljno napraviti profil ili stranicu na društvenoj mreži i internetsku stranicu na kojima neće biti ni traga ni glasa ljudima koji iza organizacije stoje. Ako se želimo povezati sa svojom publikom, izlaganje je ključno i neophodno što ujedno znači da strahu tu mjesta nema.
ŠTO SVE MOŽE BITI JAVNI NASTUP?
– Svaki izlazak u javnost može se pretvoriti u javni nastup. Evo nekoliko primjera: šetamo parkom i vidimo neodgovornog vlasnika koji nije za svojim psom pokupio veliku nuždu. Upozorimo vlasnika, no on rezolutno odgovara da to nije njegov problem. Inzistiramo da pokupi za svojim psom, a raspravi se pridruži još nekoliko prolaznika koji uglavnom promatraju čitavu situaciju. I to je javni nastup.
U trgovini na blagajni uočili smo da cijena s polica ne odgovara onoj na računu i upozoravamo trgovca na to pri čemu on zauzima stav da više ne može ništa napraviti. Inzistiramo na razgovoru s nadređenima dok se na blagajni stvara red drugih kupaca koji sa zanimanjem sve to promatraju. I to je javni nastup.
Iz primjera vidimo da je javni nastup dio svakodnevice.