Kultura je moderna koliko je umjetnici čine takvom. Jaku ekspresiju modernizma doživljavamo kroz radove Eugene Varzića, odnosno kroz oči portreta ljudi kojima autor govori o svijetu koji nas danas okružuje.
Nakon što je završio studij slikarstva pri Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci, Eugen usavršio je svoje znanje uz Eloya Moralesa i Antonia Garcie Lopeza u Madridu, te je svojim radovima privukao pažnju hrvatskih, talijanskih i španjolskih ljubitelja moderne i suvremene umjetnosti.
Otvorio nam je vrata svog umjetničkog stvaranja gdje nam je predstavio što znači biti artsider, kako se izražava kroz tuđa lica koja pomno odabire u krugu svojih prijatelja te kako se neprestano utrkuje sam sa sobom.
ŠTO ZNAČI BITI ARTSIDER?
– Jedna od značajki zasigurno je imati beskonačan osjećaj slobode, a ujedno i odgovornost, da si slobodan birati kada, gdje i kako će tvoja umjetnost ići u svijet. To jeste moj odabir već duži niz godina, iako me i okolina u kojoj stvaram na neki način “usmjerila” prema tom odabiru, na čemu sam joj neizmjerno zahvalan. Osjećaj ne pripadanja nameće visok nivo radne discipline, davanja cijelog sebe, konstantnog učenja i putovanja. Nije lako, nigdje se ne uči. Kada nisi u mainstreamu likovne scene, nisi dio formalnih i neformalnih oblika umjetničkog udruživanja, onda si u prostoru koji je samo tvoj, pod tvojim ritmom. Smatram da se na taj način bolje iskorištava kreativna energija.
IZRAŽAVANJE KROZ TUĐA LICA
– Ljudi bi željeli da ih slikam, a kada ih naslikam, rijetko me ponovo pitaju. Duže vremena obrađujem portret, puno sam eksperimetirao i likovno, tehnički, a ono što mene zanima je psihologija, facijalna ekspresija, koliko naši životi ispišu tragove na našim licima. Jer nakon tridesete sve nam izlazi na lice, cijeli naš život. Često kroz modele koje slikam, progovaram o nekim stvarima i temama koje promišljam. U novom ciklusu gotovo svi modeli djeluju kao da sam ih slikao negdje pred zoru, kada je tijelo umorno, a oči pospane. Modele praktično stavljam u uloge, koje oni prihvaćaju i gotovo profesionalno odrađuju. Kroz njihove oči i lice govorim o svijetu oko sebe, ono što živim svaki dan.
POMNO ODABRANI MODELI
– Slikam svoje prijatelje koje pomno odabirem, promatram, i model kojeg poželim slikati vidim u raznim motivima, jer modele i šminkam, oblačim. Ponekad se ljudi koje poželim slikati ne snađu u cijeloj priči, nije to lako. No iskustva su većinom odlična. U posljednje vrijeme modele slikam i više puta, na razne načine, puno skiciram, proučavam, igram se s formatima slika.
ŽIVOT ISPREPLETEN UMJETNIČKIM DJELOVANJEM
– Moj cijeli život je isprepleten s umjetničkim djelovanjem, to je moj posao, hobi. Puno učim, koristim se suvremenim tehnologijama, pokušavam biti negdje gdje tradicija susreće budućnost. Bavim se raznim vidovima likovnog izražavanja, od mozaika, ilustracije, videa, fotografije, radim s mladima, budućim učenicima i studentima umjetničkih akademija, vodim likovne radionice, koje su zbog pandemije sada online. Sve su to iskustva koja utječu na moje likovno izražavanje.
UTRKA SA SAMIM SOBOM
– Konstantno sam u utrci sa samim sobom, postavljam si teške zadatke, valjda drugačije niti ne znam. Meni osobno je draži proces stvaranja, nego perfekcija. Svakako se u mojim radovima snažno osjeti utjecaj Španjolskog slikarstva, zemlje gdje sam boravio i učio od ponajboljih slikara ondašnje likovne scene. U novom ciklusu puno je šminke na licu modela, šarenih perika, grimasa, s jedne strane, a s druge imam gotovo monokromne radove koji odaju hladnoću i jednu dijametralno suprotnu priču. Trebam taj polaritet, balans. Tako dobijem široki raspon emocija koje mogu obrađivati. Pomaknuo sam i pomičem granice prema mojoj priči, prema ideji. Na posljednjih par radova zaokuplja me odnos svjetla i sjene, odnosno način na koji svjetlost sebi podređuje boju. Što želim istaknuti novim slikama? Da još uživam, učim, igram se i volim to što radim.