U zadnje vrijeme često se postavlja pitanje kojim se traži informacija o vašem zadnjem posjetu kazalištu. Mi vas to nećemo pitati. Nas zanima kada ste se zadnji put nasmijali. Jeste li to učinili i danas?

Zašto je to vrlo bitno? Kažu da se sa smijehom produžuje životni vijek vaših stanica, a time i samog života. Sve se počinje mijenjati u pozitivnom smjeru. Počinju se događati mala čuda vezana za zdravlje, odnose pa i posao.

Povezali smo dva pitanja, kazalište i smijeh, i obratili se vodnjanskoj glumici Manueli Geissi koja se trenutno nalazi u Parizu gdje između ostalog nastavlja sa svojim scenskim aktivnostima.

VJERA U SVOJU SPOSOBNOST

– Počela sam s kazališnom glumom kao amater još za vrijeme školovanja. Prisustvovala sam tada na raznim natječajima, među kojima bio je i natječaj u pazinskom Pionirskom domu. U svojim interpretacijama uvijek sam koristila poznate tekstove tako da je publika unaprijed uvijek znala otprilike što govorim. Bila sam nagrađivana na tim natječajima, jer iako sam glumila na talijanskom jeziku i svi prisutni nisu razumjeli ono što sam govorila, ali uspjela sam ih nasmijati svojom glumom. Osjećam se ugodno na sceni. Kako mi se sviđa glumiti tako isto volim nasmijati ljude kako bi ih mislima odmaknula od svakodnevnih briga. Vjerujem kako imam tu sposobnost.

TEŽAK POSAO

– Nasmijati ljude je jedan od najtežih poslova. Kako bi se osoba mogla time baviti mora imati vrlo bogato znanje opće kulture. Puno je lakše rasplakati ljude nego ih nasmijati. Teže je napisati komediju nego tragediju. Vrlo je važno dobro se nasmijati tokom dana. To je od vitalne važnosti. Jako mi se sviđa što mogu nasmijati ljude. Smatram to kao vlastitu misiju.

GOLDONI

– Ono što me dosad najviše oduševilo bila je interpretacija Carla Goldonija, posebice njegova „Locandiera”. On je svevremenski autor i njegovi tekstovi uvijek dotiču problematiku društva te sa svojim satirama i komedijama uvijek uspijeva nasmijati publiku, čitatelja i gledatelja.

DRAMSKI TEKSTOVI

– Vrlo je teško napisati dramsko djelo jer treba načiniti kalkulaciju za sve, tekst, ritam i glazbu. Nemam tu sposobnost pisanja dramskih tekstova, ali ono što mi dobro ide je poistovjetiti se s likom kojeg trebam predstaviti. Sviđa mi se to načiniti na moj način. Ponekad ne glumim prema uputama autora već gledam to učiniti na svoj način. Moraš biti psiholog na neki način. Kako bi uspio predstaviti određenog lika, moraš razumjeti kako funkcionira ta druga osoba.

SHARE

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)