Budite se s njima ujutro, slušate ih dok se vozite ili šećete, ponekad i dok radite, te vam znaju praviti društvo u momentima opuštanja od svakodnevnih obaveza. Oni su radijski voditelji, marljivi, zabavni i uvijek pozitivno navijeni kako bi vas ispunili pozitivnom energijom. Ne znamo koja je vaša, ali nama jedna od omiljenih radijskih postaja je Otvoreni Radio gdje se među odličnim voditeljima prodefilirao i Dario Maradin.
Simpatičan voditelj prikupio je svoju publiku svojim prirodnim pristupom i otvorenošću tijekom radijskih emisija. Razna spontana pitanja te zanimljivi savjeti zbližili su ga s publikom s kojom osim putem radija komunicira i putem svog vloga.
Uz Maradina, saznali smo nešto više o njegovom poslovnom životu i odnosu s publikom i kolektivom što možete pročitati u nastavku članka.
POČETAK PUTA RADA KAO RADIJSKI VODITELJ
– Igrom slučaja, stvarno. Prvo par sezonskih poslova u trgovini od svoje petnaeste, pa režija na lokalnoj televiziji kroz skoro cijelu srednju školu. Za vrijeme studiranja sam snimao svadbe po Zagorju, a nakon faksa sam punio police po trgovinama u Karlovcu za Karlovačku pivovaru. Nakon toga sam završio u tiskari, pa opet na televiziji, ali kao snimatelj i montažer. Jednom prilikom, kao mladi nadobudni, uskočio sam u studijski radio spasiti dan, jer se tadašnja voditeljica razboljela, a gradonačelnik je dolazio u gostovanje. I to je to. Uletio u eter, i ostao u eteru. Cijeli život me privlačio svijet kreative i kreativnog izražavanja tako da je i moje obrazovanje išlo u tom smjeru. Prvo grafički dizajn u srednjoj, pa Multimedija na faksu. I kako ne znam reći NE stvarima u životu, nikad ne znaš di ćeš na kraju završiti. .
ŠTO RADIJSKI VODITELJ MORA JESTI KAKO BI SE OSJEĆAO DOBRO NA POSLU?
– Sve! Sad ovo govorim za sebe, jer sam ja takav, ali mislim da je točan odgovor – sve. Treba probati sve, kako bi znao što ti odgovara, a što ne. Inače mi je takav stav i sa svim ostalim stvarima u životu. I naravno, što više životnih iskustava prikupiš, to možeš biti bolji radijski voditelj jer se na više razina možeš povezati sa publikom. Ljudi vole kad se mogu poistovjetiti s tobom. A kako da ja s nekim vodim razgovor o tome zašto škampi nisu dobri, ako ih realno nisam nikada probao? Ja jedem sve. U našem slučaju na Otvorenom, ti si u eteru 4h, što znači da nema pauze 4h. Tako da, tko ima problema s probavom ili nešto, jako mora paziti kad, što i koliko će jesti.
KOLIKO JE BITAN KOLEKTIV DA BI SE OSTVARIO USPJEH KAO ŠTO TO IMA OTVORENI RADIO?
– Uvijek je bitan kolektiv, i to se odražava kroz posao, bez obzira o kojem se poslu radi. Da, danas sve nekako postaje previše uređeno i gubimo ljudskost u odnosima na radnom mjestu, i to ne rezultira dobro. Možda jesu rezultati bolji momentalno kad se gleda crno na bijelo i podvuče crta, ali dugoročno ljudi su nezadovoljniji i prije odlaze s nekog radnog mjesta. Pa mislim da kolektiv mora biti nešto gdje se čovjek osjeća ugodno, da bi se radna atmosfera pretvorila u feel good. Mi na radiju nemamo s tim problem. Stvarno je ekipa super. I iako nas ima raznih generacija, nekako se valjda međusobno zarazimo s nekom pozitivom kroz razne kreativne trenutke u danu, ali najviše kroz slušatelje. Imamo i mi loših dana, kad ti se ne da, kad si nikakav, kad si bolestan, tužan. I onda ti samo jedan poziv slušatelja koji ti želi ispričati neku svoju situaciju momentalno okrene dan naglavačke. I sve ti se okrene. Zato volimo slušatelje. Mi nismo na radiju da pametujemo kako treba živjeti, niti da te educiramo o glazbi. Mi smo tu da te zabavimo kroz dan, da u trenutku kad se osjećaš dobro, da podijeliš to sa svima. Ili kad ti je loše, da nas upališ, pojačaš i da ti se dan okrene na feel good. Mislim da smo dokazali da to možemo.
ŠTO ZNAČI BITI JEDAN OD OMILJENIH RADIJSKIH VODITELJA NA NACIONALNOJ RAZINI? KOLIKA JE TU ODGOVORNOST?
– Zapravo mislim da ja nisam ni svjestan koja je to odgovornost. Ljudi te često doživljavaju kao neki glas razuma ili nešto tako. A realno, ja sam isti kao i oni i samo lupetam tamo nešto po tom mikrofonu. Tako da često se moraš zaustaviti i razmisliti tko te sluša, u koje doba i zašto. Mi jako držimo do svog stava i mišljenja, i moraš ga imati. Ali to ne znači da je bilo što za eter. Iako nas plate da pričamo, nekad moraš i prešutjet.
UTJECAJ SNIMKE CAR TALKA NA ŽIVOT I NA ODNOS S PUBLIKOM
– Dosta valjda. To se isto dogodilo slučajno. Bila je to neka vrsta vježbe za radio, tipa editiranje samog sebe, nešto što nas uče raditi, kako bi bili kraći i konkretniji u eteru, pa da stane više mjuze. I nekako sam u nekom trenutku jednu objavio, bile su pozitivne reakcije. Pa se dogodila i druga epizoda. Pa treća. I tako sam malo po malo shvatio da imam publiku koja to prati, koja to voli i koja želi još toga. Sad se već to pretvorilo iz random objava kad imam inspiraciju, pod obavezno jednom tjedno jer imam dosta pratitelja i ljudi računaju da ću svaki tjedan izbaciti nešto novo. Drago mi je da se ljudima to sviđa i da prate. Drago mi je da i postoje oni kojima se to ne sviđa, i da komentiraju. Jer tako napreduješ. Svaki pozitivan feedback primiš s osmijehom. Bude ti drago. Negativni te malo lupi po glavi, i natjera te da razmisliš i sagledaš iz druge perspektive neke stvari. I tako se razvijaš.
POSLOVNA I PRIVATNA RELACIJA
– Na radiju, pa tako i u mom vlogu, moraš dati sebe u eter da bi te ljudi prihvatili. To na neki način olakšava puno toga, jer jednostavno moraš biti svoj i to je tvoj posao. Ali s druge strane, nema baš privatnosti. Pa onda tebi bliski ljudi moraju naći način da se nose s tim. Nije to baš tako grozno, ali povremeno se brinu hoće li nešto što nam se dogodilo ili o čemu pričamo, završiti dan poslije u eteru. I naravno da hoće. U principu, malo cenzuriranija verzija tvog života je na radiju, a sve ostalo je na YouTube kanalu. Tako da, nema poslovno i privatno kod mene. Sve je transparentno.