O njima i ne treba puno pisati, a da se već ne zna. Oni su glasni i puni vedrine. Pune dvorane, pune trgove, pune ženska srca glasom i stasom već 17 godina sa svojih devet albuma i velikim brojem videospotova.

To su Koktelsi s vodećim Nikolom Peršićem koji je fizički i psihički podijeljen na dvije strane, Koktelsi i TV emisije na riječkoj televiziji, ali svejedno odvojio je nekoliko sati i uveo nas u svoj svijet.

 

KOKTELSI KAO ČISTI MUŠKI BEND

– S godinama skuži čovjek da svako svom čoporu pripada, ipak za naš stil života puno je jednostavnije i recimo da se navike i kemije puno bolje slažu u 100% muškoj kombinaciji nego kad smo jedno vrijeme bili mješoviti sastav. Noć ima svoju moć, a i sve stvari koje dolaze s time, i taj život u mediju-svijetu  jednostavno nije damski tako da ovo je jedina kombinacija koja opstaje. Muški se znaju posvađati i pomiriti, lakše se uspostavlja hijerarhija, a samim time i red u cijeli sistem i mislim da je to jedan od ključnih stvari za opstanak.

 

BALERINA STYLE PROMOCIJA

– Kako je lijepo biti glup! Volimo te stvari koje na prvu izgledaju banalne, a u biti za sobom vuku cijeli niz razloga zašto je to tako, kao što smo se prije oblačili u superheroje koji pjevaju na “domaći” u doba kad su svi digli ruke od toga, tako i sad tu filozofiju i naš pogled na umjetnost zabavne glazbe dižemo na novi nivo kazališta, u kojem se sve trivijalne i svakodnevno aktualne teme žive, glume i interpretiraju sarkastično.

Pa pošto imamo pjesmu “Ča bi rekla nona” u kojoj se na temu LGBT zajednica sukobljavaju konzervativna mišljenja kroz lik none i liberalni stavovi, tako da smo se odlučili da na naslovnici spojimo balerine kao savršenstvo umjetnosti, oblika i pokreta s harmonikom, roženicom i svakodnevnim poimanjem glazbe.

Tako da će se publika već pri pogledu na naslovnicu podijeliti na one koji će reći “super ste ludi” i one koji će nas izhejtati već pri prvom kontaktu. Sve radimo zajednički tako smo i ovu masku, kostime lokaciju skupa posložili i, naravno, vješto oko Saše Halambeka je to ovjekovječilo za naslovnicu.

 

 

 

PROLJETNI MENU KOKTELSA

– Album je tek izašao, tako da slijedi promocija kako medijska tako i koncertna. Snimiti ćemo i nekoliko novih pjesama na standardu pa ćemo probat otići na neki od festivala, čisto da malo širimo granice da ne upadnemo u kreativnu rutinu. Čeka nas duga i naporna sezona koja kreće nakon Uskrsa pa do kraja desetog mjeseca, gdje bi trebali proći sve gradove obale i jedno desetak nastupa u Sloveniji. Osim na našim, već se neko vrijeme vrtimo i na slovenskim medijima, a zadnje počeli smo se vrtjeti na bosanskim i crnogorskim radio postajama i televizijama tako da ćemo morati izdvojiti i vrijeme da bar neke od tih posjetimo.

 

SLOBODNO VRIJEME ZA PERŠIĆA

– …otel si bičikletu, sad pedalaj…Iza svakog uspjeha stoji veliko odricanje, kod svih nas, a tako i kod mene privatni život umro je davnih dana i to mogu reći da mi iskreno fali. To su jednostavno kompromisi koje moraš svjesno napravit inače nema napretka. Ne postoji ta obitelj koja bi mogla pratiti ovakav tempo života, ali da se opet rodim opet bi odabrao isto. Uživam u tom svijetu kojeg sam odabrao. Znam da iz perspektive drugih puno stvari kod mene nema smisla, ali eto, dobro je da smo različiti. Trudim se koliko mogu posvetiti vremena sportu. Ne koliko bi htio, ali koristim svaki slobodan trenutak za trčanje i nekakve vježbe. Fizički izgled i forma su mi bitni kako za zdravlje tako i za posao kojim se bavim. Kako godine idu sve više pazim i na prehranu. Poroci su tu da to sve vrate u balans, ali eto ne dam se još.

 

JUTARNJA BUDNICA

– Kad ustanem tipkam po mobitelu i prvih sat, dva, se ne javljam ni na telefon, a kamoli da pjevam nešto. Totalno sam noćna ptica i nikakva jutarnja pjevanja ne dolaze u obzir, ali zato već popodne ili na večer, uglavnom na repeat, žvačem neku pjesmu koja mi se onako danima zakači i ne izlazi mi iz glave. To su nekad jingleovi za reklamu ili nešto totalno retardirano, ali ne mogu se toga riješiti.

 

NAJČUDNIJE DANAŠNJICE

-Svaki dan događa mi se milijun stvari da više ne znam što je čudno, a što normalno, ali  uvijek se začudim kad se tu i tamo pojavi neki pošteni nalaznik pa recimo nađe novčanik i ga vrati ili da netko nešto radi iz uvjerenja, a ne iz koristi. To me zna jako začuditi. Radim s ljudima koji svjesno rade neke greške koje ih vode u propast i onda se ja čudim kako to mene živcira, a njih ne.  Uglavnom na to pitanje još nemam odgovor. (foto: Saša Halambek)

 

Youtube video:

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *