Koliko je lijepo biti žena toliko je u određenim okolnostima teško. Suočene s unaprijed postavljenim etiketama, žena se bore u poslovnom svijetu kako bi postigle ono što su si zacrtale. Kako bi postigle svoje ciljeve, one moraju raditi više, prikazati veći trud i talent kako bi opet bile manje plaćene nego muškarci. U kućnom ambijentu, često su zatvorene s nasilnikom, koji na nju vrši teror što nije uvijek fizički već sve češći je psihički oblik nasilja koji ne ostavlja vizualno vidljive tragove, ali zasigurno su posljedice takvog nasilja su dugoročnije i teže izlječive te se javljaju u oblicima kao što su anksioznost, depresija i panika, a mogu prouzrokovati i ozbiljne bolesti.
Femme nuouvelle vol.2 je projekt kojim se želi osigurati što veća medijska prisutnost ženskih kantautorica kako bi ih publika bolje upoznala i počela više surađivati upravo s njima. Projektu se pridružila i Barbara Munjas koja je svojim singlom Gone back stavila naglasak na anksioznost, depresiju, napadaje panike i slična stanja koja su sve prisutnija među ljudima.
FEMME NOUVELLE VOL. 2
– Projektu sam se priključila na poziv. Poziv je došao kao naručen jer eto, baš mi je trebalo da budem dio takvog projekta. Ne kaže se uzalud da sve dođe u svoje vrijeme. Smatram da se žene, nažalost, moraju truditi puno više od muškaraca da bi ih se doživjelo ozbiljno, i to je malo zabrinjavajuće, a meni osobno sve više i više frustrirajuće, ali kada se žene udruže, svijete, pazi se! Femme Nouvelle je vrlo bitan projekt jer stavlja veliki akcent na žensko glazbeno stvaralaštvo i na poruke koje žene šalju kroz svoju glazbu i stihove. Osjećam se zbilja počašćeno biti dijelom ove fenomenalne ekipe glazbenica!
GONE BACK
– Ima već neko vrijeme kako je pjesma nastala. Pjesmom sam pokušala staviti naglasak na anksioznost, depresiju, napadaje panike i slična stanja koja su sve prisutnija među ljudima. Međutim, veliki je oblak nad svim tim stanjima, ljudi nemaju dovoljno razumijevanja za one koji se bore s nekim od tih stanja, čak se ponašaju prema tome kao da je to najveća sramota ovog svijeta. Kao da nije dovoljno teško boriti se s panikom iz vedra neba nego se još moraš borit sa takvim stavovima oko sebe. Mislim da je potrebno jako puno rada na sebi za postizanje istinskog “I don’t give a fuck” stanja.
DEPRESIJA
– Srećom, s depresijom se nikad nisam susrela. Imala sam trenutke tuge i nekog bez nadežnog stanja ali to nikad nije bila depresija. Znala me na prepad uloviti anksioznost. Mislim da sam u tim nekim prvim momentima uplašeno bježala i negirala da se to dešava ali na kraju prihvatiš i valjda kada prihvatiš tada se počneš suočavati i analizirati svoj život u mikro slojeve. Sva ta stanja dođu da ti ukažu da nešto ne radiš kako treba, da ne slijediš sebe i svoju bit te onda uslijedi revizija misli, ponašanja, okruženja, prijatelja, revizija života.