Povezanost je ono što čini čovjeka čovjekom. Takvo stanje može se postići s ljudima i navikama. Povezanost s dobrim navikama vodi nas k razvoju vlastitog potencijala čime se potiče i povezanost s ljudima s jednakim interesima, Nakon stečenih dobrih navika u sportu, Valerio Ricchiuto iskoristio ih je u glazbi te se povezao s poznatim imenima hrvatske glazbene scene, Brunom Krajcarem i Jacquesom Houdekom, dijeleći s njima jednake interese, odnosno želja pobuđivanja emocija kod slušatelja njihov pjesama.
Nekadašnji član klape Brnistra i današnji solo pjevač Valerio Ricchiuto privukao je pažnju na sebe kako svojim nastupima na festivalima glazbe tako i svojim vedrim ali i šarmantnim karakterom. Vrlo otvoreno ispričao nam je o svojim počecima ali i o razvoju karijere, te o velikim promjenama s kojima se susreo.
POVEZANOST SPORTA I GLAZBE
– Počeo sam se baviti s glazbom još u djetinjstvu. Tada sam samo svirao, nisam još pjevao. Krenuo sam s klavijaturama, a od prvog razreda osnovne škole sve do puberteta svirao sam Synthesizer i klavir. U pubertetu, stavio sam glazbu sa strane i prebacio se na sport. Igrao sam rukomet za Arenu za najmanje uzraste, te se prebacio kratko na jedrenje pa na tenis u kojem sam bio sedam godina. Dok sam studirao ekonomiju u Zagrebu, nisam se stigao baš baviti sportom, ali kad sam se vratio doma, krenuo sam na boks i kickboxing. Danas, tu i tamo treniram za sebe. Rekao bih da su glazba i sport povezani. Kad sam se pripremao za utakmice u rukometu i tenisu, razvio sam duh natjecanja koji još uvijek postoji kod natjecanja u glazbenim eventima. I pripreme su slične. Iako se za sport priprema na jedan način, a za glazbu na drugi, uvijek se to čini po određenim pravilima, uvijek se treba trenirati i pripremati. Putem sporta naučio sam se odgovornosti i što znači obaveza ako se želi postići nekakav rezultat.
GLAZBENO USAVRŠAVANJE
– 2016. krenuo sam se ozbiljno baviti glazbom i to pjevanjem uz klapu Brnistra. Klapa je tražila tenora, prošao sam audiciju i krenuo pjevati s njima.
Kako sam tek tada počeo pjevati, išao sam kod profesora pjevanja učiti disanje i postavu glasa. Nekome će to biti lagano naučiti, nekome ne. To uvijek ovisi o osobi ima li talenta ili nema, ali ponajviše zavisi koliko ju to upravo zanima. Kao što je nekome lagano igrati nogomet, odmah pohvata sve što je nužno i kreće dalje s osvajanjem, drugi ostaju negdje u pozadini. Sve to ovisi o čovjeku, ali mogu reći da stvarno nije lagano i vrijedi za bilo koju drugu stvar u životu ako se želi nešto postići. Za sve treba vremena i truda. Pjevanju podučavali su me Ester Marin, Giorgio Šugar i Katarina Jurić, te Jacques Houdek putem svog programa Talent class. Mogu reći da je rad s Houdekom bio zaista poseban. Bilo nas je petnaestak i sa svakim je posebno radio, za svakoga je znao koji su mu nedostaci i zaista se za svakoga trudio. Pošto sam tenor, mučilo me pjevanje u visokim tonovima. On mi najbolje pokazao kako bez muke pravilno pjevati visoke tonove. Zadovoljan sam što sam odabrao ići kod njega, stručan je i kako ga zovu „The Voice Hrvatske”, gospodin glas.
OD BRNISTRE DO BRUNA KRAJCARA
– Pjevao sam mu klapi Brnistra pet godina. Prvo sam bio na poziciji drugog, a kasnije na poziciji prvog tenora. S klapom smo postigli brojne rezultate, među kojima je drugo mjesto na Večerima dalmatinske šansone u Šibeniku zajedno s pjevačicom Elis Lovrić, treće mjesto osvojili smo na Festivalu klapa Istre i Kvarnera.
Imali smo zaista puno gaža, na rođendanima i svadbama, te, ono što mi je najdraže, bili smo često na klapskim susretima. Svaka klapa bi izvela tri pjesme, a kasnije bi se družili uz večeru. Meni je pjevanje s klapom bio kao hobi i druženje uz pjesmu i zabavu. Klapsko pjevanje još nisam prebolio jer sam zaista uživao u tome. Život nas je doveo do razilaženja tako da klapa više ne postoji. Nisam mogao ostaviti glazbu i krenuo sam u solo pjevanje. Bruno Krajcar prepoznao je moj talent i počeo mi stvarati pjesme i glazbu. Sve pjesme koje do sada imam gotovo da je on sve uglazbio. Tekstopisci i aranžeri se mijenjaju, ali Bruno je uvijek tu. Suradnja s njim je nešto najbolje što mi se dogodilo u životu. Jednostavno je neiskvaren, dobar i uvijek spreman za šalu, širi pozitivnu energiju gdjegod da se pojavi. Drago mi je da je on moj mentor pa i menadžer jer boljeg nisam mogao dobiti. Nastupio sam kao solo pjevač na Festivalu čakavske šansone u Kastvu, Melodijama Istre i Kvarnera, te na talijanskom festivalu Dimela cantando. Uživam na festivalima, kako pri nastupu tako i u druženju s glazbenicima.
KLAPSKO VS SOLO PJEVANJE
– Klapsko pjevanje se znatno razlikuje od solo pjevanja. U klapi smo nas sedam stvarali zajednički duh, zajedno smo morali doći do slušatelja i potaknuti emocije. Klapa je bila jaka isto kao što je bio jak njen najslabiji član. Morali smo tvoj stvoriti sinergiju među nama i dobro se međusobno poznavati, čak i privatno. Prilikom izvedbe pjesme, nas sedam moralo je zvučati kao jedan glas. U solo pjevanje sam sam, nemam nikoga uz sebe, moram izvesti i interpretirati pjesmu sam i doći da slušatelja. Velika je razlika i u samom pjevanju i za mene je to bila velika promjena, ali uspio sam ju brzo savladati.