Operno pjevanje nadilazi granice same tehničke vještine. To je oblik umjetnosti koji zahtijeva duboku emocionalnu zrelost i sposobnost prenošenja složenih osjećaja kroz glazbu. Odličan primjer opernog pjevanja je Patricia Žudetić, predana operna pjevačica čija umjetnost utjelovljuje samu bit operne izvedbe. Njene interpretacije nisu samo prikazi njezinog vokalnog talenta, već su prožete dubokim razumijevanjem likova koje tumači i strašću u prijenosu emocija publici. Svojim nastupima, Patricia predstavlja operu kao snažan medij za pripovijedanje, gdje svaka otpjevana arija ima potencijal pobuditi duboke osjećaje i neopisivo iskustvo.
Zaintrigirani njenom izvedbom, obratili smo joj se kako bi bolje upoznali ovu prekrasnu umjetnicu čiji melodijozan glas prate znanje, iskustvo i izvanredan talent.
LJUBAV KOJA JE RASLA PO SKRIVEČKI
– Ljubav prema glazbi i operi rasla je po skrivečki i nekako prirodno kroz svaki trenutak mog odrastanja. Kao dijete, moja sestra Leonarda i ja redovito bismo organizirale improvizirane predstave za goste, i ne bi ih pustile da odu kući dok ih nismo razveselile ili ganule. Taj osjećaj stvaranja i izvođenja izrastao je u moju tiho rastuću strast prema scenskoj umjetnosti. Odrastala sam okružena glazbom, slušajući pretežito talijanski repertoar, ali i domaće hitove koje bi mama pjevušila po kući. Tek kasnije sam saznala da je i ona sanjala o tome da postane operna pjevačica – bila bi pravi Verdijev sopran. Iako sam kao dijete često pjevala potajno, primjetila sam učeći istarske narodne napjeve, da mi to nekako leži i uvijek bi jedva čekala neku novu skladbu. Ključni trenutak dogodio se s devet godina kad sam počela pjevati u zboru “Arpa” iz Višnjana. Iako su me vršnjaci zadirkivali zbog mog jačeg, prodornog glasa, upravo me taj zbor kojeg je tada vodila draga profesorica Mira Pašić, uveo u svijet klasičnog pjevanja, tu sam započela svoje prve solističke korake, ali i upoznala ponešto operne literature. Prvi put sam osjetila snagu emocija koje glazba prenosi publici, osobito kroz Verdijevo djelo “Va, pensiero” iz opere “Nabbucco”. Ta spoznaja prenošenja čitavog spektra ljudskih emocija kroz glas i dramsku radnju bila je presudna da me zaintrigira i uvede na ovaj predivan glazbeni put i vodi me svakog dana u nove izazove.
STRPLJENJE I UPORNOST
– Sam početak omogućio mi je postepen razvoj, kako glasovno, tako i emocionalno. Dugi niz godina rada naučio me strpljenju i upornosti. Svaki novi izazov donio je novu lekciju, a opera mi je dala ne samo profesionalna postignuća, već i dublje razumijevanje umjetnosti i općenito života. Osjećam da me svaki trenutak na sceni oblikovao, bilo kroz uspjehe, bilo kroz manje neuspjehe ili prepreke, jačajući prvenstveno mene kao osobu, umjetnicu, ali i gradeći moju povezanost s publikom i sa emocijama koje svaki put sve jače diraju srca publike.
BRZ USPON U VELIKA KAZALIŠTA
– Brz uspon može biti izuzetno riskantan. Operno pjevanje nije samo tehnička vještina, ona zahtijeva emotivnu zrelost i iskustvo kako bi pjevač autentično interpretirao uloge i nosio se s pritiskom velikih produkcija. Preuranjena izloženost nažalost može dovesti do preopterećenja glasa i mentalne iscrpljenosti, a to može ugroziti karijeru i zdravlje. Smatram da je ključna postepena gradnja tehnike pa i karijere – temeljito ulaganje u tehniku i razumijevanje glazbe, emocija koje svako djelo nosi ili iziskuje od nas.
OSOBINE „KOMPLETNOG” PJEVAČA
– Kompletan pjevač mora imati besprijekornu tehniku, ali i sposobnost dubokog povezivanja s likovima koje tumači. Vokalna kontrola je ključna, no još važnija je sposobnost da svaka fraza oživi suštinu emocije, iskreno i iz srca. Također, kompletan pjevač mora biti izdržljiv, prilagodljiv i spreman na stalno učenje, jer svaki nastup donosi nove izazove. Duboko razumijevanje povijesti i kulture naroda koju svaka opera objedinjuje, to dodatno obogaćuje interpretaciju, otvarajući razne kreativne mogućnosti izvođača.
PRIPREMA ULOGA
– Svakoj ulozi pristupam s pažljivim istraživanjem, a još pažljivijom i temeljitijom pripremom. Moj prvi zadatak je proučiti glazbu i libreto, kako bih razumjela dinamiku lika i njegov emocionalni svijet. Veliku važnost pridajem jeziku i izgovoru, nastojeći da što vjernije prenesem originalni duh djela. Nakon toga tražim način da lik oživim kroz svoje osjećaje i iskustva koja sam stekla. Zasigurno je suradnja s redateljem i dirigentom od presudne važnosti, jer svi zajedno gradimo autentičnu interpretaciju koja poštuje skladateljevu viziju, a istovremeno unosi nešto novo i osobno.
KARAKTERISTIKE DOBROG UČITELJA PJEVANJA
– Dobar učitelj pjevanja vrijedan je poput bisera. Mora imati duboko razumijevanje vokalne tehnike, ali i prepoznati jedinstvenost svakog učenika. Njegova zadaća je ne samo prenijeti tehnička znanja, već i motivirati učenika da stalno istražuje svoje granice. On mora biti mentor, pružajući podršku kroz sve faze umjetničkog sazrijevanja – i ne samo glasovno, već i psihološki, jer pjevanje proizlazi iznutra.
UZORI
– Mogla bih danima slušati stare snimke, a i današnje vrhunske produkcije. Fascinirana sam pjevačicama koje su stvarno ostavile pečat u vremenu poput Marije Callas, Joan Sutherland, Renate Tebaldi, Montserrat Caballé, Birgit Nilsson, Leontyne Price, Anna Netrebko, Lisette Oropesa, Pretty Yende, Sonya Yoncheva, Angela Gheorghiu, trenutno bi izdvojila i Natalie Dessay, Cristinu Deutekom i Dianu Damrau koje su me svojim koloraturama i čistoćom tehniike inspirirale pogotovo sada istražujući Mozartovu ulogu koju trenutno pripremam- ulogu Kraljice noći sa kojom sam dobila priliku na proljeće 2025.godine debitirati u Hrvatskom Narodnom Kazalištu u Zagrebu. Njihova tehnička savršenost i posvećenost umjetnosti neprestano me inspiriraju. Osim njih, posebno sam zahvalna svojim profesorima, osobito i ponajviše mojoj dragoj profesorici Miljenki Grđan, koja me oblikovala svojim nježnim, ali čvrstim i sveobuhvatnim pristupom pripremajući me na sve moguće izazove koje pjevač može susresti, imala sam i sreće da je moje temelje sagradio profesor Giorgio Sugar iz našeg Rovinja koji je također bio student moje profesorice. Moram spomenuti i važnost usavršavanja u Beču, u gradu koji je kolijevka kulture puno sam naučila u kratkom roku i upoznala divne profesore među kojima mi je bila mentor renomirana sopranistica Gabriele Lechner i nakon nje Laura Aikin.
SVAKA ETAPA KLJUČNA ZA RAST
– Svaka izvedba oblikovala je dio mog umjetničkog putovanja. Iako uvijek postoji težnja za većim uspjehom, smatram da je svaka etapa bila ključna za moj rast. Ne žalim ni za čim. Svaki izazov, čak i oni najteži trenuci, doprinijeli su mom sazrijevanju. Gledam prema budućnosti s uzbuđenjem, znajući da me još mnogo toga čeka na ovom predivnom putu.