Iza jednih zatvorenih vrata nikad ne znaš što ćeš naći pa tako i mi nismo znali sve dok nismo ušli u prostor pulskog Streljačkog društva „Centar”. Mislili smo kako ćemo samo pričati o streljačkog društvu s Marinkom Maričićem, kad pokraj njega našao se on, čisto iznenađenja, pozirao je pokraj svoj vlasnika dok su se u pozadini čuli pucnjave pušaka. Izrazito miran i uvijek spreman za poziranje, pas je koji ima već svojih 12 godina i svakako je maskota samog društva.
Marinko nam je pokazao kako pas usprkos godinama može vrlo dobro poslušati i napraviti upravo ono što se od njega zahtjeva, pa čak i donijeti mobitel iz jedne u drugu sobu te tako pomoći svom vlasniku.
Uz malo iznenađenje s psom, Maričić naveo nam je kako se promijenila slika u svijetu streljaštva u Istri te zašto ljudi dolaze u klub:
– Već kao dijete, 1959, počeo sam sa strijeljanjem. Počelo je sve slučajno. Otac mi je bio u vojsci kao kapetan i slučajno sam došao onda u streljanu te vidio ljude kako pucaju i od onda sam ovdje u streljani. Nekad je to bilo dobro, a sada je to zaista teško voditi. U Istri postojalo je 20 klubova, od čega čak šest u Puli. Danas su postojeći klubovi u Puli, Marčana, Rovinj i Umag u cijeloj Istri. Svaki drugi dan imamo treninge od 19 do 21 te dolaze članovi ali i drugi ljudi. Ovdje može doći tkogod hoće. Svakako se prije pripremi čovjek radi stava, znanja o puški i sve što treba. Puška je rekreacija, nešto lijepo. Ljudi kad pucaju ne misle o drugim stvarima. Svako tko dolazi, dolazi se opuštati, pustiti brige sa strane.