Visualia festival već godinama pretvara Pulu u grad svjetla i vizualne umjetnosti. Svakog rujna gradske ulice, trgovi i povijesne lokacije postaju pozornica na otvorenom gdje se tehnologija i kreativnost spajaju u dojmljive instalacije i performanse što privlači umjetnike i publiku iz cijelog svijeta.
Iza Visualia festivala stoji Marko Bolković, njezin osnivač i dugogodišnji organizator, koji festival vidi kao poligon za ispitivanje granica umjetnosti, ali i kao prostor susreta lokalne tradicije i globalnih trendova.
Njegova vizija ide dalje od samog spektakla. Bolković usmjerava svoj fokus k doživljaju i emociji što umjetnost ostavlja na posjetitelje.
U nastavku teksta, Marko nam naznačuje kako vidi odraz vizualne umjetnosti na urbani prostor Pule, kako se spajaju lokalni kulturni identitet s globalnim umjetničkim trendovima, s kojim izazovima i promjenama se susreće te sve što trebate znati o samom festivalu kako bi vam posjet istom bio dodatno zanimljiv.
ODRAZ VIZUALNE UMJETNOSTI NA URBANI PROSTOR PULE U SLJEDEĆIH PET GODINA
– Kad smo kretali, mene je najviše fascinirao spoj tehnologije i vizualne umjetnosti. Sve te nove mogućnosti i alati koji su nudili atraktivne efekte. Nakon 11 godina festivala, sve manje gledam što je veće, šarenije i moćnije, a sve više me zanima kakav doživljaj umjetnost ostavlja na ljude. Čini mi se da smo došli do točke gdje sama spektakularnost više ne nosi priču. Danas je važnije pitanje kakvu emociju izazivaš, na što navodiš posjetitelja da pomisli ili osjeti. U tom smislu, Pula je sjajan poligon, od monumentalnih lokacija do intimnih prostora koji mogu postati mjesta kontemplacije. Što će tehnologija donijeti za pet godina, teško je reći. Nitko nije predvidio ovako brzi ulazak umjetne inteligencije u umjetnost i svakodnevicu. I baš zato mi je zanimljivo promatrati kako će se ti alati uklopiti u vizualnu kulturu grada.
SPOJ LOKALNOG KULTURNOG IDENTITETA S GLOBALNIM UMJETNIČKIM TRENDOVIMA
– To ponekad ide lako, a ponekad teško. Globalni trendovi u tehnologiji i svjetlosnoj umjetnosti mijenjaju se brzo, ali Pula ima idealnu mjeru da te stvari primi i interpretira. Još prije prvog Visualia festivala imao sam ideju da grad svake godine dobije jednu trajnu instalaciju i da se postupno stvori “grad svjetla” s desetak točaka koje bi ljudi mogli obilaziti. Dio toga se i ostvario, dio još čeka, ali potencijal i dalje postoji jer Pula nije ni prevelika ni premala, dovoljan broj instalacija zaista bi joj dao poseban identitet. Što se lokalnih priča tiče, projekcije i mapping su odličan alat za reinterpretaciju povijesti. To radimo i izvan Visualije. Primijetili smo kako moderna tehnologija može učiniti tradiciju zanimljivom i dostupnom široj publici. U okviru festivala fokus je više na umjetnosti i internacionalnim autorima, ali uvijek potičemo i domaće umjetnike. Mislim da se upravo kroz taj balans može povezati lokalno nasljeđe i globalni umjetnički jezik.
BITNO JE DA ORGANIZATOR IMA ENERGIJU I ENTUZIJAZAM
– U jednom trenutku shvatiš da zapravo ništa više nije iznenađujuće. Na maloj sceni uvijek postoji miks emocija, od podrške i komplimenata do sumnji i kritika. Bilo je komentara da festival diže razinu grada, ali i onih koji preispituju treba li nam takva manifestacija. To je normalno i događa se svugdje, ne samo u Puli. Meni osobno to nije presudno. Bitno je da organizator ima energiju i entuzijazam dok radi, jer to publika prepoznaje. Ako festival postane rutina ili samo budžet, onda gubi smisao. Smatram da manifestacije moraju prolaziti kroz stalne promjene i prilagodbe. Čak i ja sam svjestan da će jednom doći trenutak kad će Visualia možda trebati novu energiju i novi rukopis, i to je sasvim prirodan proces.
PRISTUPAČNOST FESTIVALA
– Trenutno provodimo EU projekt Imagine Peace kroz program Kreativne Europe, zajedno s nekoliko europskih festivala svjetla i institutom iz Austrije koji se bavi istraživanjem socijalne, ekonomske i ekološke održivosti. Upravo kroz taj okvir puno promišljamo pristupačnost. Visualia je od početka imala sreću da se održava u centru Pule, u prostoru koji je ravan i otvoren, pa je samim tim u velikoj mjeri pristupačan svima. Festival je besplatan i javno dostupan, što dodatno uklanja barijere. Naravno, ako naiđemo na situacije gdje postoje prepreke, uvijek tražimo rješenja kako bismo omogućili jednako iskustvo svim posjetiteljima.
NAJVEĆI IZAZOVI
– Budžet je uvijek izazov, ali iskreno, to je stalno stanje i nikad ga nema dovoljno, pa ga više ne gledam kao ključni problem. Ono što je za mene najveći izazov jesu međuljudski odnosi. Organizacija festivala je timski posao, a kad ljudi nisu zadovoljni ili kad dođe do zasićenja, to se osjeti. Prije godinu dana angažirali smo jednu tvrtku koja nam je pomogla u profiliranju i osvježavanju odnosa u timu. To se pokazalo kao sjajan potez, jer smo shvatili da je pravo zadovoljstvo u poslu povezano s tim da voliš ono što radiš i da ti je ugodno s ljudima oko sebe. Naravno, ima i teških dana i neugodnih situacija, ali kad na probi vidiš instalaciju kako oživi i cijela ekipa se uzbudi zbog ideje, tada znaš zašto to radiš. Nakon deset godina festivala ekipa se dijelom promijenila, neki su otišli, došli su novi ljudi. Iako to znači greške i učenje, donosi i novu energiju. Mislim da je upravo ta promjena sada naša najveća prilika, i za nas organizatore i za publiku.
TEHNOLOGIJA JE TU DA POMOGNE
– Kao i svugdje, tehnologija je tu da pomogne i olakša stvari s dobrim i lošim stranama. U našem slučaju donosi svježinu i stalne inovacije jer zahvaljujući novim alatima uvijek možemo ponuditi nešto drugačije publici. Kod samog planiranja i provedbe najviše se osjeti napredak kroz alate poput umjetne inteligencije. Primjerice, ovaj intervju prvi put dajem uz pomoć ChatGPT-a, koji mi pomaže strukturirati odgovore. Prije bih morao sate provoditi pri odgovaranju, a sad mogu slobodno govoriti dok se sadržaj sređuje u hodu. To štedi vrijeme i energiju, ali otvara i pitanje koliko se čovjek odriče vlastitog truda i istraživanja. S druge strane, vjerujem da ćemo uz takve alate lakše rješavati trivijalne stvari, a vlastiti fokus zadržati na većim, smislenim pitanjima.
MOTIVACIJE
– Motivi su se kroz godine mijenjali. Na početku me najviše vukla inovacija, uvijek pronaći nešto novo, testirati granice tehnologije i dovoditi umjetnike svjetla. Kako sam kroz karijeru već radio u različitim festivalima, taj izazov mi je bio prirodan. Danas me sve više zanimaju šira pitanja, odnosno kakvu poruku šaljemo, što umjetnost znači u društvu i kako publika doživljava ono što vidi. Visualia mi je važna jer može funkcionirati na obje razine: netko može doći samo uživati u svjetlu, a netko drugi može kroz instalacije promišljati ozbiljnije teme. Ta dvostruka dimenzija umjetnosti mi je posebno zanimljiva. Jedan od najzabavnijih dijelova posla je putovanje na druge festivale svjetla, selekcija radova i susreti s kolegama iz cijelog svijeta. Razmjenjujemo iskustva, pričamo o novim tehnologijama i konceptima, a onda sve to donosimo u Pulu, tražimo idealne lokacije, prilagođavamo i mijenjamo koncepte dok ne sjedne. Taj proces mi je jedan od najvećih izvora motivacije. Uz to, motivira me i činjenica da smo dio međunarodne zajednice kroz International Light Festival Organization, gdje se razvijaju globalni projekti. To donosi nove izazove i ideje, i srećom, još uvijek dovoljno entuzijazma.
FESTIVAL NIJE SAMO TURISTIČKA ATRAKCIJA
– Najvažnija suradnja je ona između udruge Sonitus i tvrtke Visualia, s jedne strane, i Turističke zajednice Grada Pule s druge strane. To su dva ključna organizatora festivala, a na čelu Turističke zajednice je Sanja Cinkopan Korotaj, s kojom prolazimo sve kreativne procese kroz cijelu godinu, od ideja i promjena do putovanja na velike festivale iz kojih crpimo inspiraciju. Pritom uvijek mislimo i na širu sliku. Festival ne smije biti samo turistička atrakcija, nego događaj koji jednako vrijedi i domaćim ljudima i gostima. Zbog toga je ključno da stoji jedna lokalna ekipa – Grad Pula, Istarska županija, udruge i firme iz Pule. To zajedništvo omogućuje da festival raste i opstaje, bez obzira na relativno skroman budžet u usporedbi s drugim festivalima svjetla. I upravo ta zajednička energija daje mu posebnu dušu. Kod velikih festivala s milijunskim budžetima često se sve svodi na profesionalno odrađen posao, ali bez zajedničkog doživljaja. Nama je važno da na kraju večeri ekipa ode zajedno na pivo i osjeti da radi nešto što ima smisla. Ta duša je vrijednija od samih brojki.