Cape Epic je višeetapna utrka brdskih biciklista koja se održava u regiji Western Cape u Južnoj Africi, poznatoj po iscrpljujućem terenu, izazovnim usponima i prekrasnom krajoliku.
Radi se o pukom testu izdržljivosti gdje je bitno strateško partnerstvo između dva vozača koji moraju surađivati kako bi se snalazili na tehničkim stazama i prevladali neumoljive uspone. Timski rad, mehanička podrška i pedantno planiranje ključni su za uspjeh.
Na utrku koja privlači profesionalne i amaterske vozače iz cijelog svijeta kako bi testirali svoje granice tijekom osam zahtjevnih dana sa svojih otprilike 700 kilometara, prisustvovali su i dva hrabra člana biciklističkog kluba Novigrad, Denis Bukovac i Relvis Glavić te su s nama podijelili dojmove ovog iznimnog iskustva.
DENIS BUKOVAC
– Afrika predstavlja za nas jedno zaista lijepo iskustvo. Budući da smo prisutni dosta u utrkama, gledamo si postaviti te neke ciljeve unaprijed. Postavili smo si taj neki krajnji cilj upravo odlazak u Afriku. Cape Epic je jedna od najjačih utrka u svijetu i uvijek je postojala želja prisustvovanja. Srećom, uspjelo nam se sve poklopiti i upali smo u utrku. Za prisustvovanje, potrebna je prethodna kvalifikacija što zaista nije lagano budući da se natječu vozači iz cijeloga svijeta. Kod kvalifikacije, zahtijevalo se od nas da odradimo epic seriju utrka, Pandora, Four Islands i Švicarska, te se otvara early bird prijava što se gotovo nikad ne uspije ispuniti jer se popuni unutar minute od otvaranja. Zatim organizatori postave listu čekanju te organizatori onima koji su zanimljivi prema postignutim rezultatima pošalju pozivnicu za prisustvovanje, no uz plaćanje u punom iznosu od 8150 američkih dolara za tim od dva člana. Kako nam je uspjela kvalifikacija, dogovorili smo ekipu i krenuli u našu životnu avanturu. Bilo je to dosta skup angažman za naše prilike. Treba skupiti sva potrebna sredstva, samostalno ili putem donacija sponzora, za što je potreban poveći trud. Uspjeli smo ove godine prikupiti sve što se od nas tražilo zahvaljujući našim partnerima i prijateljima.
Da se nismo osjećali spremnima, ne bismo niti išli na jedan tako veliki pothvat. Kroz sve godine iskustva, naučeni zajednički angažman kroz razne utrke, znali smo kako nam tijelo reagira na napore. Prije toga, imali smo iskustvo najduže utrke do 5 dana, tako da je ova utrka od 8 dana zaista specifična jer vezano za Afriku nismo imali nekakav feedback s kojim se orijentirati. Pratio nas je cijelo vrijeme taj neki pozitivan duh i otišli smo tamo kako bi došli do kraja utrke. Tijekom utrke, promatrali smo reakcije tijela te smo stoga išli rezerviranim tempom i pazili smo na detalje. U usporedbi s ostalim natjecateljima, mi smo bili u kategoriji jače rekreacije. Bilo je dosta lošijih od nas naspram kondicije. Mislim da rezultatom i performansama moramo biti zadovoljni.
Ukoliko se odlučimo na ponovno prisustvovanje, znamo put i kako se odnositi s preprekama i uvjetima utrke. Drugi put će sigurno biti lakše. Ciljano smo išli da nakon utrke malo i ostanemo nekoliko dana da upoznamo taj kraj jer bilo bi šteta otići u Afriku, a da se pritom ne upozna malo njena specifičnost. Prilikom europskih utrka, koje su pretežito na dnevnoj bazi, nemamo vremena za razgledavanje i Europa nam je više-manje poznata. Dok se čovjek nađe u nekakvom egzotičnom mjestu, treba ga malo i pogledati, bolje upoznati.
RELVIS GLAVIĆ
– Denis i ja vozimo se zajedno otkad znamo za sebe u biciklizmu. To je prijateljstvo koje sada slavi 14 godina. Vozimo zajedno na utrkama dugi niz godina. Uvijek idemo skupa. Znamo se karakterno jako dobro. U našem angažmanu, vrlo je bitno da ja znam njega, a on zna mene. To je kao u jednom orkestru, ako dvoje znaju svirati, lako će ih dirigent posložiti da u krajnici ispadne jedna zaista lijepa melodija. Kod nas je sve ispalo zaista dobro. Znao sam prethodne neke stvari, ali Denis mi je dao dodatne instrukcije kako da se ponašam na nekim elementima utrke, kako na brdu kako na ravnim dionicama. Prihvatio sam sve njegove savjete. Denis me pratio na ravnim dionicama dok sam ja gledao držati se njegovog ritma na brdima. On je puno energičniji i mudriji kada se ide nizbrdo, te sam ga ja pomno slijedio i to je sve na kraju, naravno uz malo sreće, ispalo zaista dobro.
U samom početku utrke, susreli smo se s nekim defektima radi moje kočnice i njegove baterije, ali sve u svemu prošli smo jako dobro i ispalo je baš onako kako treba i biti. Moram napomenuti da je uz nas bio naš mehaničar Marin, te Patrik Fabac koji je bio u organizaciji cijele ove lijepe priče. Cijela ta priča, to iskustvo, je nešto što želiš ponoviti jer je ispalo upravo onako kako treba biti. Jako je bitna usklađenost karaktera, a onda tu igraju veliku ulogu snaga i sreća. U onom području, imaju zaista puno problema s virusima i infekcijama i zbog toga smo radili dosta na našem imunitetu pomoću lijekova i probiotika prema nalogu naše nutricionistice. Pazili smo na prehranu i da ne pijemo konzumiramo njihovu vodu iz slavine. Nismo se družili s drugim takmičarima kako ne bi dobili nekakvu zarazu budući da je bilo 750 parova, a to je svega 1500 natjecatelja i još njihove pratnje. Obilježili smo time odlično 20 godina postojanja biciklističkog kluba Novigrad.
Cape Epic je priča koja košta, ali kroz sve te puteve koje prođeš, probiju te snažne emocije koje se nakupe kroz tih 8 dana i onda razumiješ smisao cijele te priče. Zaboraviš tada na sav novac, trud i patnju kroz koju si prošao. Na ovogodišnjem natjecanju bilo je zaista svega. Morali su ga po prvi put otkako postoji prekinuti zbog enormnih vrućina. Dostizale su se temperature od 49 stupnjeva zbog čega su nastupali i smrtni slučajevi. Suočili smo se s raznim otežavajućim uvjetima, jak vjetar, blato, kiša, te su zadnji stage skratili zbog odrona koji su se pojavili u večernjim satima. Cape Epic je bio epik. Jače utrke od ove nema. Želim se zahvaliti klubu BK Novigrad što nam je omogućio ovo iznimno iskustvo. Život se živi zbog emocija, pozitivnih ili negativnih. Južna Afrika je jedna prekrasna zemlja. Jednog kad se iskusi takvo što, pobudi se ta neka želja za povratkom. Želja mi je da jednog ponovno nastupam jer to je bilo prvi put u životu da sam doživio tako snažne emocije. Možda upravo svojim angažmanom možemo biti poticaj drugima da se odvaže na ovakav iskorak.
