Nema se uvijek prilike vidjeti i slušati tako dobrog i kompletnog umjetnika kao što je to Lunaspina Caruso. Samo s jednom pjesmom, Lunaspina uspije potaknuti višestruke emocije kod publike u što smo se mogli uvjeriti tijekom njenih nastupa u poznatom programu “X Faktor”. Njen talent, dar pjevanja, doveo je do toga da se talijanska pjevačica razvije u svijetu glazbe, ali i u prekrasnom svijetu književnosti i svojim drugim strastima o kojima nam je pričala u razgovoru koji smo s njom napravili, iznenađeni prije svega njezinom nastupom pri poznatoj TV emisiji i zaista se nadamo da će uskoro imati priliku svojim pjesmama, izričajima i recitacijama oduševiti istarsku javnost.

GLAZBA I KNJIŽEVNOST – UVIJEK PRISUTNE U ŽIVOTU UMJETNIKA

– Mislim da sam oduvijek pjevala. Moj dom je uvijek bio ispunjen glazbom i književnosti. Imali smo hrpu kazeta. Odrasla sam slušajući sve, od Marije Callas do De Andréa, Mikea Oldfielda, Branduardija, Battistija, Banco del Mutu Socco,…kantautora, rocka, klezmera, folka… i popis se može samo nastaviti. Stalno spominjem anegdotu koju mi je majka ispričala. S dvije godine, hodala sam za njom po kući dok je ona usisavala i proizvodila je žamor i zvukove. U toj buci prepoznala sam nešto glazbeno za sebe. Uvijek sam sudjelovala kao solo glas u raznim školskim predstavama. Od trinaeste godine pa nadalje, prvo sam surađivala sa sviračem piano bara, a potom sam, to je postao moj posao.

GLAS – OTISAK

– Glas bolje identificira nego otisci prstiju. Ne postoje dva ista na cijelom svijetu. Obilježeniji od DNK, ili barem toliko. Čak je nemoguće puštati isti zvuk dva puta. Ako izgovorim ili otpjevam “A”, mogu to ponoviti sto puta, bit će to stotinu različitih “A”. Stoga je potraga za vlastitim zvukom temeljna radnja usmjerena na vlastitu, nerazlučivu, neponovljivu umjetničku figuru. Pjevam ono što osjećam, uvijek osjećam ono što pjevam. Također se nadam da ću što prije moći otpjevati ono što napišem, te se predstaviti javnosti kao tekstopisac, ali i izvođač.

TREBA UČINITI JOŠ NEŠTO

– Nakon godina rada uz piano bar i karaoke, koje nikada neću poreći, jer su mi omogućili da si platim svoj studij i stanarinu, osjetila sam potrebu za nečim što će više zadovoljiti na umjetnički način i zasnovala sam “Empty Bed Blues”, kolektiv miješanih umjetnika. Cilj je bio stvoriti mješovite predstave, uključiti različite umjetnosti, glazbu, te naravno i poeziju, književnost, kazalište, figurativne umjetnike s ekstemporalnim slikama, čak ponekad i skulpturama, instalacije, projekcije, te razne goste, susret umjetnika različitih žanrova. Malo je to bila utopija, ali kroz nekoliko godina to mi je donijelo veliko zadovoljstvo i nastupe na visokoj razini, zahvaljujući raznim i brojnim suradnjama koje sam imala sreću uključiti. Kada je i ta faza završila i kad sam, nažalost, shvatila da ne mogu spajati kraj s krajem samo s klubovima, ponovno sam se pokrenula kao street artist što mi je doslovno spasilo život, ali i novčanik.

NAJVEĆI USPJEH DO SADA

– Moj najveći uspjeh do sada je što se mogu pogledati u ogledalo i u dobrim danima, kojih je ionako više od onih loših. Mogu živjeti od onoga što volim, bez potrebe za kompromisima. Žrtvovati se, da, uvijek, ali prodavati se kratko za udobnost ugodnog nezadovoljstva, nikada. I u konačnici, moj uspjeh je što sam učinila moju majku ponosnom što sam joj kći.

STRASTI PORED PJEVANJA

– Imam ih puno! Volim jako puno pisati i čitati, iako sam nedavno imala vrlo malo vremena i prilika za oboje naspram onog što sam željela i trebala, ali vratit ću se na pravi put. Volim trekking, osjećam zov prirode u sebi, cijele prirode, od planina preko šuma do mora, pogotovo ako sa sobom mogu povesti Ninu Zampognu. Jako volim kuhati, pogotovo za svoje prijatelje i ljude koje volim, to me jako opušta. Zahvaljujući svom najboljem prijatelju, razvila sam veliku ljubav prema vinilu i kinu. Pratim i njegujem umjetnost u svim oblicima, bio to muzej, izložba, degustacija.

BUDUĆI PLANOVI

– Imam puno toga u planu trenutno. Željela bih što prije izaći sa svojim prvim EP-om, koji će uključivati pjesme koje sam napisala i skladala, a onda novi datumi, po Siciliji i Italiji, ali uskoro, tko zna, i izvan Italije. Osjećam više nego ikad potrebu izaći, raditi na novim tekstovima, novim pjesmama, koje govore o meni i onome što mi je najbliže srcu, kao što sam rekla XF-u, poruka ljubavi, ljepote, empatije, poruka koja nas sve veže i oslobađa sve nas i knjige.

ODNOS S PUBLIKOM

– Za početak ćemo reći da je ovaj odnos tek nastao. Nikada nisam imala prave “obožavatelje” i to mi je jako čudno. To je intenzivno, izazovno i prekrasno. Trudim se uvijek odgovoriti svima, bilo da je riječ o porukama ili komentarima, te se povezati, ne samo virtualno, nego direktno, sa svima onima koji se ogledaju u onome što pjevam i kako pjevam. Jedva čekam da dobijem emotivan zagrljaj svih onih koji me prate, bilo na pozornici ili na ulici. (foto – arhiva: Lunaspina Caruso)

SHARE