Poniznost je odlika velikog čovjeka, a ukoliko ste imali priliku upoznati paraolimpijku Mikelu Ristoski sigurno možete potvrditi kako je njena poniznost nevjerojatna usprkos postignutim velikim rezultatima i tituli svjetske prvakinje skoka u dalj.
Članica pulskog Atletskog kluba Medulin ustrajna je u svom radu i usredotočena je na postizanje novih ciljeva, novih vlastitih rekorda, kako bi sebi i svojoj publici omogućila snažne emocija ponosa prilikom svakog natjecanja. Prije svog natjecanja u na 17. izdanju Paraolimpijskih igara u Parizu, poklonila nam je malo svog vremena između dva treninga i odgovorila na nekoliko pitanja.
MIKELA DANAS
– Osjećam se odlično u svojoj koži. Napokon sam zdrava. Neko vrijeme bila sam ozljeđena. Imala sam ozljedu plantarne fleksije. Dogodilo mi se dok sam bila u Japanu. Sada mogu reći da sam stvarno super, treniram i pripremam se i jedva čekam natjecanje.
PUBLIKA KAO MOTIVACIJA
– Prvenstveno imam fokus na sebe. Posvetila sam se posve sebi i svojim treninzima. Znam što me uskoro čeka i to nisu nikako male stvari. Mislim da će me u cijeloj toj priči najviše motivirati pun stadion ljudi. Publika me nekako najviše motivira. Volim tu povezanost koja se stvori tijekom natjecanja i tada gledam im pružati rezultat zbog kojeg me bodre. Njihova mi podrška daje vjetar u leđa i to je ono što ja u biti želim.
KONSTANTNI TRENINZI
– Svaki dan treniram po 2 do 3 sata, a ponekad treniram ujutro i popodne i po najvećoj vrućini. Mogu priznati da mi nije uvijek lako, ali sve to radim kako bi ostvarila ponovno dobar rezultat i time načinila sebe i publiku ponosnim. Puno je tu odricanja u cijelom procesu priprema s kojima se svaki sportaš suočava. Nije jednostavno i niti lako. Sada trenutno nemam vremena za sebe upravo zbog stalnih treninga. Uzmem si nešto vremena u subotu i nedjelju i uživam u svom miru.
UPOZNAVANJE NOVIH SADRŽAJA
– Sa stalnim sportskim aktivnostima, gledam ostati zdrava. Dobro je što uživam biti stalno u pokretu. Volim putovati i stvarno mi nije tlaka kada radi sportskih obaveza moramo otići negdje. Iskoristim tada priliku da vidim i malo svijeta, nove sadržaje. Ne volim biti stalno na istom mjestu. Odradim pripreme, natjecanje, a onda se opuštam u šetnji gradom upoznavajući blagodati mjesta.
FOKUS NA POKRET
– Kod moje discipline najbitnija je koncentracija, odnosno ne dopustiti da te itko ili išta ne ometa prilikom natjecanja. Bitan je fokus na sve što radiš u tom trenutku jer svaki pokret čini razliku. Stvorim si tada u glavi tišinu i ne čujem glasove. Gledam tada samo na svoj pokret. Gotovo nikad ne pratim rezultate drugih natjecatelja već se natječem svaki put sama sa sobom. Gledam uvijek napraviti najbolje što mogu i, naravno, cilj mi je osvojiti medalju. Želja mi je biti uvijek zadovoljna sa sobom i svojim performansima.