Koliko strast prema glazbi može potaknuti čovjeka na fleksibilnost pokazuje nam primjer Lea Anđelkovića koji svoju ljubav prema glazbi prikazuje u radu s čak tri benda, Baltazar, Screeming Wheels i Supersonic Trio.
Imali smo prilike popričati s Leom o njegovom glazbenom iskustvu i otkrili koliko se u biti ostvaruje zahvaljujući aktivnostima sa sva tri benda, koliko mu je svaka priča zanimljiva i važna te kako u svemu što radi pronalazi zadovoljstvo, pa čak i kada uvjeti nisu idealni. Pozivamo vas da upoznate rad Lea Anđelkovića i njegova tri benda.
1 MAN – 3 BANDS
– Mogu reći da me prati sjajna ekipa sa svih strana. Zna se dogoditi da je neka situacija u kojoj se poklapaju planovi svih triju bendova. Zna biti jako teško, ali nikad nisam bio u situaciji da jedno trpi zbog drugog. Uvijek se vodimo principom važnosti prilikom dogovora nastupa i dajemo naravno prednost festivalima naspram manjim svirkama. Sve funkcionira i nikad se nije dogodilo da bude nekakvih svađa, tenzija ili ljubomore. Sviramo od malih klubova do velikih stage-ova. Mogu reći da nas svugdje ima i da sam zadovoljan kako to sve funkcionira.
BALTAZAR
– Baltazar je priča koja traje već dugo i imamo svoj krug ljudi i obožavatelja. Radimo nekad brže, nekad sporije. Uskoro bi trebao izaći naš treći album. Nedavno smo snimili i zadnji singl koji će biti na tom albumu pod imenom „Putevi”, a mislim da ćemo još jedan singl objaviti nakon ljeta uz izlazak albuma. Zanimljivo kod dovršavanja ovog albuma je da smo već napravili singl za četvrti album. Uz Baltazar veže se jedna jako zanimljiva priča gdje smo glavni akteri Tonči Horvat Hus i ja. On je malo stariji od mene te sam pratio njegovu školu, odnosno njegovo uvjerenje. Zato i to što radimo imamo nekog smisla. On je prošao različite faze kroz ’80-te i ’90-te te sam ja kasnije kao klinac morao razumjeti da je on odrastao u vremenu gdje se nije samo kliknulo na internetu da bi poslušalo nešto, već se je čekalo u redu kako bi se kupila neka ploča. Kad skužiš da netko tako dugo vjeruje u takav projekt kao što je naš, imaš osjećaj da će vjerovati vječno. Bez obzira što nemamo veliku medijsku podršku jer se kod nas rock’n’roll ne doživljava kao u svijetu. Postoje nekakvi filteri kojima se sve selektira po nekakvim svojim mjerilima koje dovode do toga da alternativna scena mora živjeti samo za sebe. Nitko ne traži da bi trebali biti mainstream ili da bi trebali zarađivati i živjeti od toga, ali kad bi se dozvolio nekakav mali doseg bilo bi puno bolje. Kako mi tako i veći broj bendova bi puno bolje funkcionirali. Cijela ta borba nekakvog neočekivanja u očekivanjima pokazuje kako stvarno vjerujem u bend i mislim da će to trajati dok sam ja živ.
SUPERSONIC TRIO
– Mogu reći da se i uz Supersonic Trio veže također zanimljiva priča budući da je jedan o članova Mario Huljev, pjevač koji djeluje već godinama i postigao je vrlo značajnu karijeru. Uvijek sam bio uvjeren kako on pripada elektroničkom svijetu glazbu i soul pjevanju, međutim, kad smo se upoznali i odradili neke stvari zajedno, skužio sam kako je ta njegova vokalna veličina nešto što imaš priliku susresti jednom u životu. Zbog toga i po prijedlogu našeg prijatelja, odnosno našeg trećeg člana, Luke Banića, pokrenuo sam ovaj projekt vjerujući kako će to ispasti super i stvarno smo se jako potrudili da odradimo sve kako treba. Na svakoj pjesmi radili smo vrlo detaljno i jako dugo. Imamo sada i album, te smo potpisali ugovor s Dancing Bear-om i naš sljedeći singl bi trebao izaći u rujnu ili listopadu. Danas je postalo nekakvo pravilo da se često moraju predstavljati konstantno novi singlovi i spotovi. Ne znam koliko ljudi danas radi na stvaranju albuma, a mi smo se ipak potrudili napraviti jedan. Nadam se da ćemo također napraviti i ploču. Vidim pred nama jednu lijepu i svijetlu budućnost. Imam dobru suradnju s dečkima jer stvarno baš guštamo u ovome i uvjereni smo da ono što radimo ima smisla. Ne idemo za negativnim konotacijama i stvarima već se vežemo samo uz pozitivno razmišljanje.
SCREAMING WHEELS
– Screaming Wheels je super priča koju smo Denis Makin i ja započeli 2018. godine kad je bio Blues Challenge. Pobijedili smo i bilo je zaista super jer nam je stigla velika podrška iz Novigrada. Nakon pobjede, otišli smo u Memphis i odradili nastup od dvadesetak minuta. Pri povratku, razmišljao sam kako ne bih volio da ostane samo na tome nego da pjesme koje smo stvorili i snimimo. To smo i napravili. Godinu dana kasnije, imali smo sreću ponovno otići s našim prijateljima u Ameriku, te smo na nastupu u New Yorku ostvarili jedan poseban zvuk, odnosno jednu posebnu priču koju je pratio odličan feedback. Nedavno bili smo turneji i mogu reći kako je lijepo vidjeti kada si negdje vani, npr.u Berlinu, i dođu te poslušati ljudi koji su te prethodno čuli negdje u Hrvatskoj i kažu ti da su dosta putovali kako bi ti došli na koncert. To pokazuje da radiš nešto dobro i da se ljudima upravo to sviđa. Trenutno smo u procesu snimanja sljedećeg albuma i nadamo se kako ćemo predstaviti krajem godine.
KAD JE SVIRKA, SVIRKA JE
– Iskustva iz svakog benda koristim za rad na sebi te je jedina razlika s bendovima u jezicima u kojima izvodima. Često mi znaju reći kako bi bilo dobro da Baltazar ima stvari na engleskom, a Screaming Wheels na hrvatskom jeziku. No treba uvijek slušati taj prvi instinkt i raditi na tome bez obzira na krajnji ishod koji je u biti vezan sa samom osobom. Ako si ti zadovoljan s nečim, to je to. Stvarno se osjećam ugodno u sva tri benda. Kad je svirka, svirka je. Svaki bend ima svoju vibru i u svakoj toj vibri pronalazim nešto što meni jako osobno odgovara, odnosno neki mir, zen, ljepota stvaranja bez nekih tenzija. Svugdje nas prati jedna zajednička nit, odnosno ljubav prema glazbi i druženju.