Kad pogled s obale uz more krene prema oceanu, budi se poziv na akciju u svakom plivaču i želje doticaja s morem. Isti osjećaj prati svakog rekreativnog i sportskog plivača prilikom dolaska na bazen radi treninga ili natjecanja.
Poznati su višegodišnji rezultati koje treneri Plivačkog kluba Pula postižu sa svojim plivačima. Zaintrigirani upravo rezultatima i velikim brojem članova, obratili smo se kineziologu i treneru kluba Marku Sremecu kako bismo upoznali svijet plivanja s njevovog pogleda i naučili smo kako bi svatko, uz čitanje i pisanje, trebao naučiti plivati i steći radne navike plivača s kojima se postižu odlični rezultati i drugim segmentima života.
OD RUKOMETA DO PLIVANJA
– Oduvijek sam bio aktivan u sportu. Započeo sam u osnovnoj školi s rukometom, pa ju tu bila košarka i nešto malo nogometa, i onda je slijedilo plivanje. Porijeklom sam iz Koprivnice i negdje 2007. ili 2008. otkako se otvorio bazen priključio sam se plivačima, odnosno ronilačkim sportovima i plivanjem s perajama. Tako sam se upoznao s mogućnostima koje voda pruža za rekreaciju. Krenuo sam u osnovnoj školi i nastavio u srednjoj. Iako sam se upisao u srednju školu tehničkog smjera, odlučio sam se kasnije okrenuti sportu i upisati Kineziološki fakultet u Zagrebu. Uspješno sam završio svoje školavanje i pronašao se u tome što mi se najviše svidjelo, odnosno u plivanju i vodenim sportovima.
SVATKO ZA SEBE BROJI PLOČICE
– Razlog zbog koje ljudi odabiru plivanju je dosta individualan, rekao bih da svi koji se bave vodenim sportovima i svi koji se bave individualnim sportovima vide neku čar o tom samom nadmetanju sa samim sobom i ostvarenju nekakvih rezultata, odnosno u postizanju ciljeva koje čovjek sam sebi zacrta. Malo drugačije u ekipnim sportovima gdje ima veći broj igrača koji rade na nekom cilju. Plivanje je individualni sport gdje slikovito rečeno svatko za sebe broji pločice što ponekad može biti vrlo naporno, ali na kraju dana u tome svatko pronađe neki svoj mir i neko svoje zadovoljstvo.
INTENZIVAN SPORT
– Plivanje od 14 godine, odnosno u kategoriji mlađih juniora, prelazi na višu razinu koja je specifična po broju treninga i intezitetu istih. Tada se kreće jutarnjim i popodnevnim treninzima tri dana u tjednu, te dodatnim jutarnjim treninzima subotom. Uz spomenute redovite treninge u bazenu, tu su i treninzi u teretanama dva puta tjedno. Plivači se vrlo brzo nauče na suživot s umorom i upravo se s time stvaraju radne navike i organizacijske vješte kojima se oni prilagode i na kraju dana budu uspješni u školi i jednog dana nakon te svoje plivačke karijere i u poslovnom svijetu. Radne navike ostaju u njima jer im postaje normalno da moraju biti u pogonu te da se znaju organizirati kako bi uspjeli 2 do 4 sata uspješno trenirali uz sve druge obaveze.
SPECIFIČAN PSIHOLOŠKI ASPEKT PLIVANJA
– Specifičan je taj psihološki aspekt sporta s obzirom da je to individualni sport. Plivači moraju sami sa sobom donositi odluke kako bi došli do rješenja, moraju se pripremiti kako za trening tako i za samo natjecanje. Ne postoji kolektivna odgovornost kao u nekim drugim sportovima, nego je svatko odgovaran sam za sebe i svoj rezultat. Postoje puno faktora o kojima moraš svakodnevno razmišljati, od starta do svakog okreta u vodi. Svaki pokret u vodi je bitan. Dok pliva, svaki plivač razmišlja o detaljima koje mora ispuniti jer je upravo svjestan kako je sam odgovoran za svoj rezultat i može se reći da je upravo zbog toga plivanje zahtjevno za svakog plivača individualno. To je čar individualnih sportova pri kojima čovjek bori sam protiv sebe i sam sebi je kriv za svaku svoju pogrešku.
AKTIVNOST KLUBA
– Imamo dvije polusezone unutar jedne plivačke sezone. Prvo je sezona malog 25 metarskog bazena koja traje od rujna do prosinca i onda od siječnja ili veljače kreće sezona u velikom 50 metarskom bazenu i traje sve do sredine srpnja. U ljetnom periodu imamo tu neku stanku od tri tjedna s čistim odmorom bez treninga. Odmor je psihički dosta važan za svakog sportaša pa tako i za plivače. Plivači su većinom stalno u pogonu i danas to sport od njih i zahtjeva. Njima to zaista nije problem. Dolaze samostalno i svojevoljno s veseljem na treninge, bez ikakvog pritiska. Dobro su organizirani i to mi je dio svakodnevice i kad nema treninga, onda im jednostavno fali. Imamo oko 300 članova, od toga je 70-tak natjecatelja, oko 150 manje djece iz Školice plivanja i iz obuke neplivača i ostalo su rekreativci. Nudimo i programe za plivanje, odnosno plivačko usavršavanje odraslih.
TALENT ILI TRENINZI KAO KLJUČ ZA REZULTAT
– Možemo reći da u velikom broju slučajeva do 15 godine, pri postizanju rezultata veliku ulogu ima talent i sama njihova genetika, odnosno sama brzina rasta i razvoja djece. Oko 15 godine se svi polako izjednačavaju. Nakon 15 godine, veliku ulogu pri postizanju rezultata igraju treninzi. Tada se počinje tražiti neka veća ozbiljnost i sam sport traži da se radi pojačano na svim aspektima plivanja.
VODA – PRIJATELJ ILI NEPRIJATELJ
– Voda je dosta specifičan medij. Nije ovo nije nešto čovjeku svakodnevno i kako se kaže nekoga voda voli a nekoga voda ne voli. To najviše ovisi o fizičkim aspektima plivača. Ima puno faktora koji odlučuju koliko jednog plivača voda voli dok plivači, generalno vole vodu i ne vole propuštati treninge. Često dođu na bazen i kada nema treninga jer točno znaju da nakon 2 ili 3 dana gube onaj fini osjećja za vodu i ako puno izostanu treba ponovno dan ili dva da se postepeno ponovno upoznaju s vodom. Voda je kao medij spefična i traži određeni osjećaj da bi se kroz vodu plivači kretali.
SVATKO BI TREBAO NAUČITI OSNOVE PLIVANJA
– Kod plivanja s mog trenerskog pogleda, veseli me što je to disciplina koja je kod svakoga specifična. Još od antičke Grčke govorilo se kako bi svatko trebao znati čitati, pisati i plivati. Mislim da bi svatko trebao naučiti osnove samog plivanja i zadržavanja na vodi. Oni što me najviše veseli je što je tu široki spektar aktivnosti koje se mogu izvoditi u vodi, odnosno u samom plivanju, od same rekreacije koja je pogodna za sve do samog natjecanja na bilo kojoj razini.