Ponekad nam je potrebno samo malo mira i želimo tada pobjeći od svega i svakoga te slobodno trčati među svojim mislima i potrebama. Ponekad se osjećamo previše sami, kao da je oko nas samo pustinja, a ne ljudi. Tom se temom u pjesmi za pjevanje dok se vozimo automobilom prema dalekim krajevima ili jednostavno za slušanje dok trčimo na otvorenom pozabavila talentirana Angelica Zacchigna te nam je ponovno ponudila pjesmu drugačiju od svih prethodnih pod nazivom “Spirit in the desert”.
Karizmatična pjevačica ponovno se suočava sa životom i različitim situacijama koje joj isti nudi uz pjesmu koju je napisala zajedno s Francescom Cainerom, a predstavljena je zahvaljujući snimkama koje je napravio Sergio Cinghiale na mostu na Mirni s legendarnim Mercedesom iz 1971. godine. Fascinirani kadrovima snimke, ali i samom pjesmom, ponovno smo iskoristili priliku za razgovor s Angelicom kako bi nam ispričala ponešto o činjenicama vezanih za temu pjesme ali i o tome kako je snimljen spot koji ima zaista jedan međunarodni karakter.
SPIRIT IN THE DESERT
– Kao i „Like a big party”, za ovu pjesmu je koautor je Francesco Cainero. Mastering je napravio Davide Linzi dok smo spot sa Sergiom Cinghialeom snimili smo na mostu na Mirni tijekom lijepog sunčanog dana. Bilo je jako vruće, ali sve u svemu bio je savršen dan s fantastičnim zalaskom sunca. Jedan drag umjetnik posudio nam je svoje vozilo za potrebe snimanja. Riječ je o klasičnu automobilu iz 1971. godine, fantastičan Mercedesov kabriolet za kojeg mogu reći da je zaista prekresan i neizmjerno sam zahvalna što sam imala priliku voziti tako lijep automobil. Zaista sam se osjećala kao da me netko prenio u prošlost, odnosno u godine u kojima bih htjela živjeti i imala sam priliku osjetiti vibraciju tog razdoblja, 70-ih i 80-ih. Mjesto koje smo odabrali je fantastično. Ne postoje riječi kojima bi se mogao opisati krajolik oko Mirne. Svi koji su vidjeli video kažu da je bolje od Kalifornije. Istra ima prekrasna mjesta s potpuno nevjerojatnom prirodom. Kad sam razmišljala o spotu za ovu pjesmu, povezala sam ga s brzo kretnjom, autom ili pješice, gdje postoji onaj nedokučivi trenutak u kojem trčiš, trčiš, trčiš i ne prestaješ trčati dok ti pred očima jednostavno prolaze razni kadrovi, nešto što samo gura naprijed te imaš ponovno mogućnost da se osjećaš živim.
NIKADA NISMO SAMI
– Pjesma govori i istražuje teme prevladavanja nedaća prilikom pronalaska svrhe u životu. S tekstom također želim dati nadu i potaknuti ljude da nikada ne odustaju od svojih snova ili bilo kojeg cilja koji su postavili u svom životu, već da se tjeraju k postizanju bilo kojeg cilj koji su si prethodno postavili. Napisala sam je u trenutku kada sam pjevala kako u pustinji postoji duh koji očajava jer treba piti vodu, treba se osjećati živim. Čak i ako očajnički traži vodu, on i dalje ostaje jak u pustinji i nikada neće posustati, odnosno nikada neće stati, kakva god nevolja došla, on će tražiti sebe čak i ako se osjeća loše. Ovom pjesmom sam zaista imala potrebu ohrabriti sebe, ali i druge. Svi mi doživljavamo slične situacije. Kad vidim da nekome nije dobro, uvijek se trudim pomoći i podržati tu osobu, odnosno nametnuti naviku obostranog pomaganja. Ponekad se dijele najteži trenuci, u kojima se možete i zaplakati, ali onda se ide dalje i u jednom trenutku i vi reagirate i nakon toga više ne stajete i uspravnim leđima koračate prema naprijed. Poslije ćete možda opet pasti, opet plakati i osjećati se loše, ali opet ćete sve ispustiti i tada ćete uvijek ići ravno, s osjećajem vožnje, trke, želje da trčite i idete k naprijed. Znamo da je život pun valova koji se dižu i spuštaju i nije uvijek miran što je i bolje jer u protivnom bilo bi nam svima dosadno. Trebaju nam trenuci koji su posebniji i pozitivniji, zbog kojih se osjećamo dobro, ali ova je godina teška na vrlo specifičan način i ja sam se ponovno proživljavala to putem teksta kojeg sam napisala prije dvije ili tri godine, kada sam napisala pjesmu. Sada se vežem za ovu temu i kao da mi daje snagu da se suočim sa životom. Bitno je da nikada ne odustanemo i to je zapravo poruka pjesme. Trebamo hrabriti jedni druge jer svi imamo svoje probleme i situacije i ne trebamo se osjećati sami. Nikada nismo sami. Ako počnemo pričati s ljudima i ako se otvorimo, vidjet ćemo da ima mnogo ljudi koji se suočavaju sa situacijama koje su slične našima.
RAZNOLIKOST SPONTANOG IZRAŽAVANJA
– Sve pjesme koje sam napisala su stvarno različite jer sam slušam mnoge žanrove i zapravo nije bilo namjerno, ali jednostavno tako je pjesma nastala. Znam da će možda nekima smetati što su sve moje pjesme stilski različite, ali za sada je to tako. Kada nešto dođe spontano mora ostati spontano. Ići protiv onoga što dolazi spontano može postepeno blokirati kreativnost.