Kroz samoću čovjek upoznaje sebe jer je sam sebi ogledalo, bez komplimenata, komentara, kritika i sugestija okoline. Sam sebi postaje prijatelj i pronalazi odgovore na svoja pitanja. Iako je lakše prepustiti se drugima, veće zadovoljstvo čovjeku pruža upravo ta samoća kojom u biti gradi svoju ličnost.
Karizmatična pjevačica i glumica Nera Stipičević okrenula se upravo samoći i okrenula list u svom životu te postala svima poznata Freeda Neri Immortelle s čime poručuje da za slobodu trebamo dotaknuti svoje rane jer ćemo tako upoznati sebe i svoju besmrtnosti. Imali smo priliku stupiti s njom u kontakt te doznati nešto više o promjenama koje je napravila u životu te o značenju koncertne predstave „Cvit samoće”.
CVIT SAMOĆE
– Koncertna predstava „Cvit samoće” je glazbeno-poetična priča o zaljubljivanju čovjeka u samog sebe koja će vas odvesti na vaše intimističko putovanje na kojem, ako i dođete bez pratnje, zasigurno nećete biti sami. Predstava je opisana kao “Koncertni dnevnik”, “Mediteranska ayahuasca seansa”, “Dalmatinski Amarcord”, “Hipnotički predivni kaos svega onog što žena jest”, a svoju premijeru je imala 11. studenog 2021. u Klubu kazališta Komedija. “Cvit Samoće” kazališni je segment mog dugogodišnjeg umjetničko-istraživačkog procesa na temu suočavanja pojedinca s osobnim strahovima i važnosti otkrivanja vlastite autentičnosti kao univerzalnog odgovora na pitanje: “Kako do sreće?”, a u mom profesionalnom životu označava prekretnicu kojom mijenjam svoje umjetničko ime i postajem Freeda Nera Immortelle. Prvi segment ovog procesa odvijao se od 2015. do 2017. godine kroz multiartistički projekt “FreeDA” sukreiran s kolegicom glumicom i redateljicom Miom Melcher, a koncertna predstava “Cvit samoće” je prirodni nastavak u istraživanju naše uspješne suradnje. Glavna struktura materijala nastala je tijekom međunarodne suradnje s francuskim glazbenikom Vadimom Erudaçijem, a Mia Melcher ga je konceptualno i režijski uobličila u formu koncertne predstave “Cvit samoće”. U projektu sudjeluju glazbenici Tomislav Parmać na klaviru, Hrvoje Rupčić i Borna Šercar na perkusijama, Vadim Erudaçi i Martin Petračić na gitari i Matej Milošev s čelom. Mia i ja kao autorice u istraživanju koda ove predstave postavile smo si pitanja gdje se nazire početak, a gdje kraj pjesme ili poezije, te koja je razlika između uglazbljene i izgovorene poezije ili otpjevane pjesme. Kao javna osoba, celebrity, svojim primjerom nastojim inspirirati žene, naročito mlade djevojke, na buđenje individualne kreativnosti kako bi na osoban način nastavile motivirati kulturni napredak pojedinca u svojoj okolini, a time i društva u cjelini.
ZNAČAJ SAMOĆE U ŽIVOTU POJEDINCA
– Samoća je danas sve prisutnija, ali nažalost, ne i ona o kojoj ja pričam i pjevam. Moja verzija, odnosno definicija samoće spada u luksuz današnjice koji je dostupan svima, ali ga se rijetki rijetki usuđuju živjeti. Većina nesporazuma se događa zato što mi ljudi, bez obzira na služenje istim jezikom zapravo ne razumijemo taj isti jezik jednako. Za različite ljude, primjerice riječ ljubav znači različite stvari i zbog toga se povrjeđujemo. Tako se i definicija samoće često poistovjećuje s usamljenošću i zbog toga se automatski prevodi kao neugodno stanje osjećanja. Međutim ona ne bi trebala biti bolna jer ako volimo sami sebe i ako smo sebi dobro društvo, nikada nećemo imati osjećaj usamljenosti. Usamljenost bi po meni bila bolni životni period izgubljenosti, neshvaćenosti i odbačenosti, ona je predvorje dvora samoće, rekla bih koje moramo proći da bismo došli do samoće koja čovjeku donosi najljepši dio njega samoga.
ODABRALA SAM AUTENTIČNOST
– Danas najiskrenije mogu reći da sam sretna svojim životom prvenstveno jer sam za životnu destinaciju odabrala autentičnost, a staza samoće koju sam svjesno u određenom trenutku odabrala me je i do nje dovela. To je teži put, i tek sada kad sam ga prošla mogu reći da razumijem zašto ga mnogi ne odaberu. Taj put je sve osim jednostavan, grbav je i tjera nas van naše zone komfora, a na to se rijetki odlučuju. Ja sam od svoje petnaeste godine bila u partnerskom odnosu međutim oduvijek sam imala trenutke samoće u kojima sam se družila sa samom sobom, a oni su najčešće bili ispunjeni kreativnošću te sportom u srednjoj školi. U tim trenucima sam došla u dodir sa stvarima koje me vesele i kojima sam se kasnije u tridesetima i vratila. Moj centar svita sam danas ja sama sebi i mislim da je to i jedini logični centar. Jer, kako centar može biti izvan nas samih? Jasno je da smo u tom slučaju u potpunoj neravnoteži. Kad smo dobri sa sobom privlačimo ljude i situacije koje su skladu s nama, a lakše govorimo “ne” svemu onome što s nama ne rezonira. Tako sam i ja više puta u životu okretala nove stranice koje su me vodile k Freeda Neri Immortelle, imenu koje me jasnije vodi mojoj duši a poručuje “Ako želimo biti slobodni, trebamo proći kroz svoje rane da bi upoznali svoju Dušu, svoju besmrtnosti”. U srednjoj školi sam trenirala atletiku. Međutim, nakon četiri godine poslušala sam svoj glas i shvatila da je sport samo jedan dio mog života. Dan danas ne žalim, tjelovježba je ostala dio mog života, a pokazalo se da kreativnost ipak većim dijelom obuzima moje biće. Vjerujem da je sve što danas samostalno radim odraz discipline koja je proizašla iz sporta, a kraljica sporta me je naučila što je posvećenost, natjecateljski duh, zajedništvo i samoća te koliko je važno imati zdrave aktivnosti, fokus i tjelovježbu svakodnevno. Odlazak u Zagreb otvorio je neke nove vidike i mogućnosti te sam nakon glazbenog showa SSNMTS i završenog fakulteta ekonomije opet promijenila stranicu i otišla na akademiju dramske umjetnosti. Išla sam tamo gdje me vuklo srce ili sam pak, ako sam osjećala nelagodu, ostajala na mjestu, dok se nije dogodio novi poziv. Godina 2013. i 2018. pozvali su me u Pariz, odnosno moja duša me u dva navrata dozivala da iskoračim u nepoznato i tako joj se još više približim. I tako se rodila Freeda Nera Immortelle, moj alias za sav moj autorski rad kojeg smatram esencijom mog bića putem kojeg nastojim služiti svoje darove na ovoj zemlji najbolje što umijem.
SAMOĆA JE VODA MOJOJ KREACIJI
– Samoća je moja najbolja prijateljica posljednjih godina koja me je upoznala sa samom sobom. Moje priče kroz koncertnu predstavu, glazbu, podcast, odjeću samo su odraz njezina utjecaja na moj život. Samoća je zemlja mojoj kreativnosti, voda mojoj kreaciji. U samoći se susrećemo sa svojim najdubljim strahovima i čežnjama i ukoliko želimo, samoća nas resetira na postavke s kojima smo došli na ovaj svijet dok tom istom nismo još dopustili da nas preoblikuje. (foto – Ana Šesto)