Kažu da prvo moraš imati privjesak ili torbu na Ferrari, kako bi jednog dana okrenuo volan Ferrarija i započeo svoju sportsku priču u automobilizmu. Mi vas ipak vodimo kstručnjaku automobilizma, osobi koja se već dugi niz godina prati i sudjeluje u mnogobrojnim utrkama autosporta, te nam može dati konkretnu sliku atraktivnog sporta koji ima konstantno velik broj pratitelja.

Iako je zauzet velikim brojem obaveza, no kako je uvijek otvoren za takve vrste pitanja, Viliam Prodan omogućio nam je ugodan razgovor te otkrio čak 10 točaka koje trebate znati o automobilizmu.

#Kako i kad je najbolje započeti?

– Najbolje je započeti, ako su tu prisutni volja, želja i ljubav i slično tome, u karting danima, dok si još u biti dijete, s 5 ili 6 godina pa nadalje. Ako postoji želja i ljubav vezani za ovaj sport i ako se čovjek želi baviti automobilizmom na bilo koji način onda je to najbolja moguća solucija. Ako si to preskočio, kao što sam ja to preskočio onda definitivno postoji mogućnost sa šesnaest godina ili sa navršenih osamnaest. Ukoliko se započinje sa šesnaest, onda tu mora biti prisutna privola i dozvola roditelja za bavljenje autosportom. Ja sam osobno krenuo s nepunih devetnaest. odnosno s osamnaest, godina. Što se rally-a samog tiče, ne dozvoljavaju se svugdje vožnje u maloljetnim danima. U Hrvatskoj se dozvoljavaju nastupi sa šesnaest godina, ali tada mora biti suvozač punoljetan i mora tu biti prisutna dozvola roditelja, odnosno skrbnika, s kojom se dopušta prisustvovanje. Ako se netko želi baviti ovim sportom, moja preporuka je karting jer je to osnova za sve.

#O čemu treba voditi računa prije samog početka?

– Rekao bih da je nastup utrka je pregled svega ono što si radio na treningu. Kao i svaki drugi sport, autosport, odnosno rally ili kružne utrke, iziskuje puno odricanja, fizičkog treninga, psihičke pripreme i smirenosti. To je produkt krajnjeg rezultata. U principu mi dolazimo na trku ili utakmicu pokazati ono što smo pripremili konstantnim treningom, kao što se to radi u nogometu, tenisu, rukometu ili bilo kojem drugom sportu. Kako smo istrenirali, tako smo i na kraju nastupili. Bez pravog pristupa treningu nema ni rezultat.

#Kako se odabire vozilo?

– Odabir vozila je individualna stvar. Recimo u rally-u, FIA, odnosno Međunarodna automobilistička federacija, diktira pravila za odabir automobila i proizvođača. Rally ima 5 kategorija i, normalno, to je stvar i budžeta uz kojima se raspolaže i programa koji se predstavlja. Ako uzmem za primjer sebe, jer je tako najlakše objasniti, imam određeni budžet i na temelju tog istog budžeta radimo program nastupa koji ponovno ovisi radi li se o svjetskom, europskom ili nacionalnom prvenstvu ili o europskim kupovima. Sve se orijentira prema onome što se ima, a kasnije se to korigira i slaže plan nastupa te se izabire vozilo. Slično kao u skijanju, dečki ovisno o budžetu voze jednu, dvije, tri ili četiri discipline. Automobilizam je po mnogočemu sličan skijanju.

#Kako se razvija koncentracija u vožnji pod visokim brzinama?

– Koncentracija u vožnji razvija se sa psihičkim treningom, te treningom disanja. Nauči se ne misliti na druge stvari u vožnji kao što možda mislimo na druge stvari dok se mi vozimo u svakodnevnom prometu. Usredotočenost je samo i isključivo na vožnju. Trening koncentracije je dosta psihički zahtjevna stvar. Velik problem je upravo to zadržavanje treninga i koncentracije u vožnji. To je ono na čemu mi puno radimo. Ako imamo brzinski ispit od 15 km i odradimo dobro samo 10 dok drugih 5 negdje pogriješimo, onda u biti nismo ništa napravili. Koncentracija od starta do cilja mora biti u punom intenzitetu. Vrlo je bitno voditi analizu samog sebe, sagledati pogreške vezane uz prijašnje natjecanje ili testiranje.

#Koje su karakteristike koje mora imati suvozač?

– Suvozač da će mora prije svega voli ono što radi. Vrlo teško se nađe dobar suvozač jer obično neko to voli, on vozi, a suvozač je ovisan o vozaču. Moj suvozač je Marko Stiperski iz Zagreba i mogu slobodno reći da je najprofesionalniji suvozač u Republici Hrvatskoj. Teško je naći dobroga suvozača. Mi smo se našli od prošle godine. Prije sam 7 godina vozio uz Zorana Raštegorca za kojeg mogu samo reći kako je vrhunski čovjek i vrhunskih suvozač. To ljudi koji su sebe stavili u tu poziciju i tu su na raspolaganju vozačima. Mogu reći da stvarno imam sreće s njima, prvo sa Zoranom, a sad s Markom. Kad imaš vrhunske ljude pokraj sebe, sve je lakše. Puno mojih rezultata ovisi o njima. Imaju vrlo zahtjevnu ulogu u vožnji i bez pravog suvozača dobar rezultat je skoro pa i nemogući.

#Koliko utječe osobna motorika u postizanju rezultata?

– Motorika puno utječe na postizanje rezultata. Tu se mora ostvariti fizički trening vezan uz reflekse koji su upravo potrebni za vrijeme vožnje. Bez fizičkog treninga, psiha ne radi dobro jer ako ti sebe zapustiš, nećeš imati dobre rezultate baš kao i drugim sportovima, ne možeš baš igrati nogomet 90 minuta ako fizički se ne pripremiš dobro. U autosportu, odradiš jednu dionicu dobro, a u drugoj možeš pasti, fizika utječe na psihu, a psiha na fiziku. To je kod čovjeka normalno tako da mi moramo imati konstantne treninge. Svako odabire svoj način treniranja. Nemamo specifične treninge. Recimo ja osobno volim raditi kružne treninge te biti vani u prirodi i posvetiti se planinarenju ili pješačenju. Neke kolege više vole bicikl, neki vole trčanje. Moramo se držati treninga kako bi ta refleksija došla do izražaja, te kako tijelo ne bi bilo tromo jer u suprotnom nema rezultata.

#Kad je potrebno stati?

-Nikad. Automobilizam je sport koji se može izvoditi i u kasnim ili srednjim životnim godinama te vrlo uspješno se natjecati. Opet ću se povezati sa skijanjem. Skijaši s preko 40 godina su vrlo uspješni pogotov u brzim disciplinama, isto tako je danas jedan od najboljih rally vozač na svijetu Sébastien Loeb je zakoračio pedesetu godinu života. Sébastien je osmostruki prvak svijeta. Ovdje nema ograničenja kao što je to u tenisu. Mi nemamo fizičkih ozljeda koje se imaju u nekim drugim sportovima, tako da možemo i u srednjim četrdesetim i pedesetm godinama postignuti vrhunske rezultate. Normalno je da što si mlađi to si luđi. Klinci od 18 ili 19 godina spremni su ići glavom kroz zid, ali to mi svaki put i ne prođe baš dobro. Dobna granica ovom sportu ne postoji, ali sigurno mogu reći, da su vozači najbolji od 30. do 40. godine života.

#Kakva vožnja mora biti unutar utrka i kakva van utrka?

– Zna se kakva treba biti vožnja van utrka. Volim reći da nas, sportske vozače, državne institucije premalo koriste za edukaciju mladih. Prilikom utrka mi nastupamo upravo onako kako se vidi na YouTube-u i ostalim medijima, odnosno brzo i atraktivno, a van toga smo totalna suprotnost. Znam po sebi da mi se ne da po autoputu juriti 200 na sat. Vozim na način s kojim mogu biti uzor drugima, pa tako i kolege koji se bave ovim sportom isto tako. Mislim da bi HAK i ostale instituacije trebale više koristiti naše usluge za edukaciju jer puno je problema u prometu i puno je tu nesreća i svakome se mogu dogoditi, a možda uz nekakvu edukaciju uz nekog iskusnijeg bi možda bilo manje toga.

#Što sve vozač mora imati na sebi?

– Kako bismo nastupali, moramo imati homologiranu opremu. To znači da oprema ima svoj rok valjanosti, kao i jogurt. FIA je zadala standarde prema kojima moramo paziti na naše opreme. Obično je 5 godina. Na sebi imamo zaštitnu kacigu namijenjenu upravo za vožnju s integriranim interfonom s kojim se suvozač i ja čujemo. Zatim imamo potkapu koja je isto homologirana. To nije potkapa koju koristimo za skijanje ili slično, nego je to homologirana potkapa za auto utrke. Onda je tu ovratnik, vezan uz HANS, koji sprečava lom vrata u slučaju nesreće i daje nam širinu i raspon rada vrata. Ukoliko dođe do nesreće, on sprječava nagle trzaje vrata. Potom imamo donje odijelo, duge podgaće, donja majica i čarape. To je sve homologirano i napravljeno od posebne vrste materijala s protupožarnim efektom koja ne gori u slučaju požara. Zatim imamo zaštitni kombinezon, isto tako načinjen s protupožarnim materijalima i uz to imamo homologirane trkaće cipele te zaštitne rukavice za volan. Obučeni smo i zaštićeni od glave do pete. Treba nam dosta vremena da se pripremimo prije same utrke, dvadesetak minuta da pripremo sebe pa čekiramo gume i odradimo druge popratne radnje.

#Zbog čega je sportska vožnja tako uzbudljiva?

– Nekome je možda dosadna, nekome je uzbudljiva. Meni je to sport koji je brz, tekuć, nema tromosti. Meni su i golf i tenis jako lijepi sportovi, ali opet jako spori. Kod nas sve odvija brzo, atraktivno i nepredvidivo.

SHARE