Kada odrasla osoba prepozna dijete u sebi, stvaranju nema granica. Odličan primjer za ovakav iskaz je poznati hrvatski pjevač i svestrani umjetnik Bojan Jambrošić koji je nekoć često veselio mlada srca diljem cijele Hrvatske pa tako i u Istri, a danas ga ponajviše prate oni najmlađi, oni na kojima svijet ostaje, te kako i sam Jambrošić kaže oni koji su najiskreniji u pogledu na svijet.
Vezan uz svoje podneblje, Bojan odlučio se približiti mladima folklor svoga kraja smatrajući ga važnim za opću kulturu svakog pojedinca. Velikim edukativnim sposobnostima glazbenika uspjeli smo se nadiviti prilikom njegov konstantnog uspješnog angažmana u televizijskoj emisiji Zvijezde pjevaju, a djecu je razveselio te odrasle iznenadio svojim kreativnim ostvarenjem crtića za djecu.
Uvijek skroman, šarmantan, jednostavan te nadasve profesionalan, Bojan Jambrošić približio nam je svoje aktualne interese.
BALANS INTERESA
– Danas sam više posvećen glazbi za animaciju djece negoli pop glazbi kako sam to bio prije, ali pokušavam balansirati sve svoje interese. Volim sve što radim, pjevanje, gluma, sinkronizacija, izrada crtića. Sve me jednako veseli i ne bi htio prestati niti s jednom od tih stvari. Bio sam aktivan u predstavama te u čak 6 mjuzikala jer su upravo mjuzikli spoj svega što ja volim. Ples, glazba, pjevanje i gluma, sve je to u jednom idealnom spoju. Ne smatram to ni posao već čista zabava. Dođemo, zabavljamo se i bude nam super. Imam i nove pjesme. Sad su kajkavske pjesme na redu jer sam se u to dosta opustio a i dobio sam Porin za najbolji album kajkavske glazbe prije nekoliko godina. Nekako je to drugi Bojan, malo drugačiji i volim to raditi. Dao sam si zadatak da mlađima približim kajkavske popevke.
GDJE JE NESTAO?
– Često me znaju pitati tetke u dućanu da gdje sam jer da mi nigdje nema. Znam im samo odgovoriti da gledaju sada malo krive programe te da moraju gledati malo više dječji program. Volim i dalje glazbu i nastupe, u biti ih i radim svako toliko, ali jednostavno sam se uvukao u taj dječji svijet i to mi sad uzima jako puno vremena. Uživam u tome.
SPLET OKOLNOSTI
– Počeo sam raditi na crtićima zahvaljujući jednom spletu okolnosti kada sam prije desetak godina za svoje nećake htio napraviti crtić jer nije bilo crtića za neku pjesmicu koju su oni voljeli. Onda sam iskoristio taktiku „ne budi lijen” i upisao u Google: „How to make cartoons?”. Počeo sam pripremati crtiće za svoje nećake i zahvaljujući njima naučio sam kako se izrađuju crtići. Taman negdje prije negoli je stupila pandemija, bio sam u dogovoru s HRT-om za svoje angažmane i dogovorili smo se da radim i taj crtić „Jojo i brojevi”. Od tog momenta je sve krenulo i ja sam dalje napredovao radeći i dalje taj svoj crtić i mogu reći da mi je zabavno i zaista mi je ta cijela priča vrlo dobra.Od svih crtića na kojima sam dosad radio, realno mi je najdraži taj moj crtić gdje glumim sebe i pričam sa životinjama, a što se tiče sinkronizacije ima puno likova koji su mi dragi, ali izdvojio bih kao najdraže Henry Opasan, Mike iz crtića Ninja kornjače, te glavni lik u Heartstopperu. Ima puno likova na kojima sam radio, ali ova tri su mi nekako najdraža.
DJECA SU NAJISKRENIJA
– Primijetio sam kako imam više angažmana otkako sam počeo raditi s djecom naspram perioda kada sam pjevao samo svoje pop pjesme. Djeca su najiskrenija. Radim kako crtiće i dječje pjesmice tako i dječje predstave „Mi o vuku” i „Mama ja sam pozelenio” koje djeca s radošću prate i vole. Zaista mi je super s njima komunicirati jer će ti djeca iskreno reći ako im se nešto sviđa ili ne.
VELIKO DIJETE
– Govore mi često da sam veliko dijete. Kad mi je rođendan ili neka je prigoda za darivanje gotovo uvijek dobijem nešto što je vezano uz igračke ili neki dječji sadržaj jer znaju ljudi koliko me to veseli tako da mogu reći da imam još to veliko dijete u sebi.
MENTORSTVO
– Što se tiče mentorstva, sjećam svog prvog angažmana u emisiji Zvijezde pjevaju i bio sam jako skeptičan hoću li ja to moći, kako li ću to sve odraditi, imam li ja dovoljno znanja da nekom drugom to prenesem, ali onda u biti shvatiš da je to jedan show, da je to u biti zabava, te da moraš jednostavno dati maksimum od sebe. S četvrtom sezonom, shvatio sam da imam nešto za dati i jednostavno se prepustim tome. Smatram da svi imamo nešto za dati, neki taj svoj skriveni talent u sebi kojeg samo treba znati izvući u pravom trenutku. Uvijek je, pa i za to, potrebna motivacija. Svima treba određeni period vježbe, nekome to traje duže, drugima će to trajati kraće. Uvijek se to može napraviti ukoliko to osoba uistinu želi i naravno, ukoliko vježba dovoljno.
SVE SE NA KRAJU POSLOŽI
– U zadnje vrijeme sam jako zaposlen, ali za prijatelje nađem uvijek vremena pogotovo kada me zamole da im odradim neki posao koji ne pripada mojoj svakodnevici pa me to i više zainteresira. Nikolina Poropat me je prošlog ljeta angažirala u voditeljski posao za izbor ljepote. Bilo mi je jako zanimljivo opustiti se u takve vode. Uvijek se trudim svima ugoditi i izdvojiti nešto svog vremena kako bi ostvario ono što se od mene traži. Imam onda nešto više brige oko svega, ali onda shvatim kako se ne treba brinuti i kako se sve na kraju posloži upravo onako kako je trebalo biti.
LIMITI
– Umjetnik ne može imati limit, već se samo može iscrpiti kad nešto radi. Meni se dogodilo nekoliko puta da nakon nastupa koji je trajao do 4 sata ujutro, imam već zakazan angažman s dječjom predstavom negdje drugdje u 10 sati tog istog jutra, te opet to isto popodne me zna čekati nešto drugo na čemu moram raditi. Guram dokle mogu i dok mi godine to dopuštaju pa onda se nadam da će sve to izbalansirati. Na kraju se ipak odmoriš u nekom drugom trenutku.