Pristojnost na terenu je nešto što se s poštovanjem prati. Nekadašnji igrač, današnji nogometni trener, Vjekoslav Dorčić gleda da biti kulturan u svakom svom nastupu, kako pri samoj utakmici tako i za vrijeme svakodnevnog treninga, kako bi svojim ponašanjem bio primjer i motivator svojim igračima.
Zamijetili smo njegov rad prema rezultatima ali i prema entuzijazmu kojeg je stvorio oko sebe s igračima i navijačima. Posvećen poslu gotovo na svakodnevnoj bazi, želi dati svoj maksimum kako bi isto postigli i njegovi igrači.
U jednom podužem razgovoru u prirodi, Vjekoslav ispričao nam je kako gleda na svoju ulogu nogometnog trenera, kako se priprema i što mu je najveća motivacija u poslu.
HTIO SAM SE OKUŠATI U TOME
– Mogu reći da je moja uloga trenera dosta teška. To je poziv kojeg sam prihvatio 2016. godine na sugestiju prijatelja. Uvijek sam bio kapiten, odnosno desna ruka treneru. Kužio sam igru dosta i bacio se ulogu trenera. Htio sam se okušati u tome. Krenuo sam od manjih prema većim kategorijama i gdjegod bi išao vidio sam i nekakav rezultat svog rada. U malim kategorijama nije bitan taj rezultat nego je tada bitno da se igrači nauče pravilno stajati i igrati. Moja prva sezona bila je vezana uz praksu i odradio sam ju s juniorima u Funtani. Zatim slijedio je Višnjan gdje sam ostao 3 godine i sve sam prošao od vrtića do seniora, a nakon što sam počeo sa Stanićem voditi seniore, prebacio sam se u Jadran s A ekipom i osvojili smo kup. Mogu reći da se moj rad okarakterizirao s uspjehom i došli su na jedan visoki nivo igre. Kako uvijek sve radim školski po pravilima, konstantan rad je djecu nagradio. Primijetili su moju ozbiljnost u radu, predali su se igri. U 2020. godini osvojili smo kup Istre s pionirima. Dobio sam onda rad sa seniorima iz Funtane te sam istodobno radio s njima i s A ekipom. Bilo je to dosta zahtjevno, no predao sam posve tome. Nakon godinu dana, dobio sam kategoriju od 15 godina s C ekipom Jadrana koja je pripala Funtani. U zadnje tri utakmice zapisali smo tri pobjede. To su dečki koji nisu imali mjesta u prve dvije ekipe i cilj nam je bio sačuvati ih u igri. Počeli smo raditi s njima, dolaze ih roditelji pratiti i bodriti, i od ničega stvorili smo zaista jednu homogenu ekipu. Ove godine probili smo se u višu ligu i opet smo novaci u nama novoj okolini.
BITNO JE DA SE DIJETE BAVI SPORTOM
– Svako dijete ima negdje svoje mjesto i bitno je da se bavi sportom. Ne mora to biti nogomet, ali bitno da je aktivno. Gledam iz njih uvijek izvući maksimum. Držim se pravila da kad je trening onda se isključivo trenira, a nakon treninga možemo biti prijatelji, naravno do određene granice. Volim imati distancu. Ostanem s njima sat vremena nakon utakmice. Večeram s njima, ali odem brzo kući te ih pustim da se zabave. Ne mogu ostati s njima jer ja sam onaj koji ih ujutro mora ispravljati.
EDUKACIJA
– Niti jedan dan nisam vodio ekipu bez edukacije. Edukacija je sve i ne može se bez nje. Smatram da postoje razine. Ako nemaš vozačku, ne možeš niti voziti. Tako gledam i na ulogu trenera. 2017. godine završio UEFA C licencu, pa dvije godine kasnije UEFA B, te nedavno UEFA A. Upućen sam u kondicijsku pripremu sportaša koju sam u prvih par godina rada primijetio da mi nedostaje. Kupio sam knjigu, te proučio sam sve segmente kako bi sam sebi olakšao posao. Želim biti siguran u ono što radim. Netko radi, a netko zna što radi. Ako imaš plan, znaš kakav treba biti rad igrača tijekom treninga ili priprema. Najlakše bi bilo uzeti samo zviždaljku i štopericu i reći igračima da trče, ali onda se ne razmatraju dugoročni učinci.
NEKAD SE POGODI, NEKAD NE
– Svaki dobar trener treba računati da su mu svi igrači spremni, zadovoljni i da rade taktičke poteze koje si je trener zamislio. Nekad se pogodi, nekad ne. Treba biti brz i reagirati kada to igra zahtjeva. U jednoj utakmici pogriješio sam sa sistemom igre jer su mi nedostajala dva igrača te sam složio sistem igre prema tom manjku. U prvih deset minuta uvidio sam veliku rupu u igri igrača koja se dogodila mojom krivicom te sam odmah promijenio ekipu te se sve posložilo i dok protivnička ekipa nije skužila našu igru, zabili smo gol i uspjeli održati tu prednost do kraja utakmice. Treba priznati svoju krivicu jer svatko može pogriješiti. Imam korektan odnos prema igračima i mogu reći da su korektni i oni prema meni. Ja ih motiviram i dajem im naznake što trebaju raditi, a njima je da odrade pošteno zadatak koji im je dan. Uvijek čestitam igračima za rezultat jer je to njihova zasluga. Moja najveća motivacija je kad vidim da mi je ekipa homogena i da diše kao jedan, kad vidim da su svi oni složni i da pokazuju emociju na terenu. Radim za svaku utakmicu cijeli tjedan prije te iste utakmice, proučavam protivničku ekipu, pripremam sistem igre, gledam gdje ću koga postaviti. Svaka utakmica koja se odradi, ona je iza nas, neovisno o rezultat. Volim istaknuti iz svake utakmice dobre situacije dok o lošim situacijama popričam individualno s igračima radi sitnih korekcija koje se trebaju napraviti. Gledamo iznenaditi protivnika u svakoj utakmici, no ako je protivnik bolji pružamo ruku i idemo dalje s analizom što smo pogriješili.
PRATIM PROTIVNIČKE TRENERE
– Puno pratim protivničke trenere. Volim gledati što rade na terenu i formacije koje kreiraju. Nije svaka formacija ista i ti ju moraš napraviti prema igračima koje imaš. Ako nemam igračkog kadra za neku formaciju, onda ju je bolje ne napraviti. Moram prilagoditi sistem igre prema onome što imam ili kako igra protivnička ekipa da se zatvorim. Volim biti kulturan na terenu za vrijeme igre. Imam svoj prostor i moram se prvo znati ponašati ja pa onda cijela moja ekipa. Kod mene nema mjesta za psovke i urlanja. Svatko ima svoj prostor i treba to poštivati. Uvijek postoje situacije u kojima se stvore neke nelagode, ali ih učim kako se iz takvih situacija mogu vratiti na pristojan način. Volim psihološki pričati puno s njima kad se dogode neke situacije s kojima se ne slažu s mojim savjetom ili postupkom protivnika i često ih znam pitati jesu li ikad upoznali trenera koji radi nešto protiv sebe. Sviđa mi se činjenica da se je stvorila jedna dobra klapa unutar ekipe i dobro funkcioniraju zajedno na terenu. Nije bitno tko će zabiti gol jer ekipa zabija. Ako pojedinac solira, nema tu ništa od igre i od rezultata.