Svojim je angažmanom i poslovnom politikom slastičarka Kristina Jehnić ostavila dobar dojam gdjegod da je radila. Radišna, pozitivna duha i nasmijana daje svojim klijentima i kolegama osjećaj sigurnosti kako u međusobni odnos tako i u kvalitetu onog što će ponuditi, a svojim je poslovnim pothvatom ponudila nešto što je oku predivno, a nepcu izuzetno dobro, poznato pod nazivom KJ Pastry.
Na prvi pogled, Kristinine praline pravo su umjetničko djelo koje budi jake osjećaje pune divljenja i znatiželje otkrivanja što li se u njima skriva, a kad jednom ih se jednom kuša, onda pravi san počinje.
Kristina nas ugostila u svoj prostor KJ Pastry gdje smo otkrili kako je to priča puno već od samog pravljenja pralina po kojim je već itekako poznata.
ZBOG PRALINA POKRENULA SAM KJ PASTRY
– Bavim se ovim poslom već 17 godina. Radila sam po hotelima te neko vrijeme i na Karibima. Uporno sam odbijala da ću otvoriti nešto svoje jer sam očekivala da će to biti cjelodnevni posao od jutra do sutra. Odradila sam dvije zime na Karibama i vratila sam se trudna doma. Pošto sam osoba koja nema mira, počela sam doma nešto polako raditi. Praline su u biti prve zbog kojih sam krenula u cijelu tu priču. Odlučila sam krenuti ih praviti kod kuće, nabavila sam si par kalupa i radila ih za prijatelje i rodbinu. Svi su bili oduševljeni. Moj kolega iz prijašnjih angažmana bavi se opskrbom jahta u Dalmaciji i nešto po Istri gotovim proizvodima iz Istre i potaknuo me da se probam opustiti u izradu krema za njegove klijente. Upravo me ta suradnja potaknula da otvorim nešto svoje s prvotnom idejom kako ću imati njega kao klijenta i kako ću praviti praline, kako će sve bazirati oko čokolade, a na kraju sad se bavimo pralinama, kolačima i tortama, pa čak izrađujemo i čokoladna jaja.
TIMSKI DUH
– Ljubitelj sam malih stvarčica, finesa. Smatram da mi njihovo pravljenje stvarno leži. Prethodno sam isto radila a la carte deserte gdje u biti imaš puno stvari na tanjuru i kombiniraš okuse. Torte nisam nikad radila. Kad sam otvorila KJ Pastry imala sam često upite za torte što sam morala odbijati. Došao je onda trenutak kada sam si promislila kako imam odličan prostor i kako je šteta što odbijam sve te torte i kako bi bilo dobro da zaposlim nekoga tko će biti samo za izradu torti. Nije da nemam znanja o tome, ali slastičarstvo, kao i svaki drugi posao, ima puno gdje se može čovjek usmjeriti. Nije to samo jedna stvar vezana isključivo za kolače već ima stvarno milijun stvari koje se mogu raditi u slastičarstvu. Uletjela mi je onda u posao Nikolina, žena koja je danas zadužena za izgled i ukrašavanje torte, dok kreme i biskvite rade Ana i Silvija. Svaka od nas ima svoj dio za koje smo zadužene. Za uspjeh je bitan timski duh. Bez timskog duha nemate šanse opstati u poslu. Sama ne bih nikako došla do pozicije na kojoj se sada nalazimo. Otvorila sam u veljači i u lipnju zaposlila sam odmah Silviju. Nas četiri smo danas poput jedne obitelji. Malo nas je i bitno mi je da među nama vlada sloga. Svaka ima svoj zadatak i toga se držimo. Na godišnji idemo sve kolektivno tako da nitko nikoga ne treba mijenjati. Za sada nam je lako održavati ovako familijaran odnos u poslovanju jer nas je malo, a ukoliko narastemo, biti će nam nešto teže ali mislim da se sve može kad su temelji dobro postavljeni.
PROCES STVARANJA PRALINA
– Nikad ne stvaram planove kako će praline izgledati. Prvi dan dobro očistim kalupe, svaka mala rupica treba se dobro ispolirati da bi pralina kasnije bila sjajna u cijelosti. To mi je jako bitno. Kad krenem, jednostavno me kistovi ponesu. One imaju dosta sličnosti, ali svaka pralina je posebna na svoj način. Sve su to u biti unikati. Pošto ovo nije velika proizvodnja, mi u jednoj turi napravimo otprilike 2000 komada gdje je svaka pralina okrenuta posebno s kistom. Što se tiče samog sjaja, vrlo je bitno temperirati maslac jer prve boje su od kakao maslaca. Kada je to napravljeno, krećemo s temperiranom čokoladom i punjenjem pa onda i krajnje zatvaranje. To je proces koji traje četiri dana. Prvi dan čistimo kalupe i farbamo, drugi dan radimo košuljice i punjenja, treći dan dovršavamo punjenje i zatvaranje i četvrti dan ih hladimo. To sve nije toliko komplicirano. Uživam u cijelom tom procesu stvaranja, to me jednostavno opušta. Super mi je kad radim praline. Naučila sam i Nikolinu raditi praline i kad me neko vrijeme nije bilo, ona je sve odradila. Moraš imati ruku za to. Kad je Nikolina pokušala prvi put, jednostavno sam vidjela da joj to leži. Za punjenje trudimo se da budu dvije komponente unutra. Ako je voće, onda je gel i ganache. Ne gledam postići okuse na umjetan način već na najprirodniji mogući način da se u svakoj pralini može osjetiti o čemu se radi. Vrlo mi je bitno da imam dobre namirnice, od vrhnja, od pirea, imamo 100% pire. Ne kupujem gotove paste od lješnjaka već težim k tome da se stvore ovdje sve okuse kako za praline tako i za kolače i torte. Kad imaš kvalitetne namirnice moraš ih iskoristiti i postižeš odlične rezultate. Ljudi prepoznaju odmah da se radi o malom višem rangu slastičarstva.
BALANS PRIVATNOG I POSLOVNOG ŽIVOTA
– Danas mi je najbitnije da su mi radnice zadovoljne i da su moji klijenti zadovoljni pralinama, kolačima i tortama koje im pripremamo. Želja mi je ta se to dalje razvija i da sve funkcionira kao i dosad. Zahvaljujući mojim radnicama imam jedan balans privatnog i poslovnog života odnosno odradimo ovdje sve što je potrebno a svoje slobodno vrijeme mogu iskoristiti sa svojim djetetom i partnerom.
