Radi humanitarne utrke „Ne ću ben, hodi zajno!” Udruge žena GEA Pula, imali smo priliku upoznati dugogodišnju sudionicu same utrke Maju Ferjančić.
Kao predstavnica Atletskog kluba Medulin Maja Ferjančić iznenadila nas je sa svojom jakom osobnošću što je i rezultat njene kontinuirane aktivnosti u sportskom svijetu započete u ranoj dobi od šest godine. Vođena svojim receptom, Maja nije odustala od sporta niti nakon ozljeda već je samo nastavila trčati i postala ono što danas nazivamo dobrim primjerom ne samo za one koje se žele baviti atletikom već i za ostale sportaše i rekreativce.
OD GIMNASTIKE DO TRČANJA
– U svijet sporta ušla sam sa svoji šest godina, a gimnastika je bila moja prva ljubav. Od none koja je bila prvakinja Hrvatske u gimnastici, naslijedila sam neke genetske predispozicije, kao što je to fleksibilnost, ali i ljubav prema tom sportu. Trenirala sam pet godina dok jednog dana prilikom premeta na parteru nisam ostala doslovno bez zraka i to me malo uplašilo. Nakon tog događaja, rekla sam mami da želim trčati i da me vodi na stadion te sam otada jednostavno zaljubila u trčanje. Moja prva utrka u životu bila je u Labinu. Trčala sam kros na predivnoj valovitoj stazi i uživala u svakoj sekundi. Sjećam se kao da je bilo jučer, iako je prošlo punih 20 godina.
TRI KLJUČNE STVARI ZA ATLETIČARE
– Svakom atletičaru su bitne tri stvari: dobar trening, adekvatan odmor i pravilna prehrana. To je tzv. Sveto trojstvo u trčanju. Od iznimne važnosti je da su sve tri komponente usklađene jer bez toga nema napretka. Osim toga, bitna je i podrška, netko tko će vam pružiti ruku kad padnete duhom. To je neprocjenjivo.
POSEBNOST KROSA
– Kros je uz maraton najteža atletska disciplina jer trčanje po neravnom terenu i preskakanje prepreka zahtijeva ne samo dobru kondiciju nego i dobru motoriku i koordinaciju. Kros je puno više od toga. To je prije svega esencijalna atletska disciplina, a ono sto kros cini posebnim je trčanje u prirodi. Ima li što ljepše od toga?
OZLJEDE SU NEMINOVNE
– Kada se bavite sportom, ozljede su neminovne, one su sastavni dio sporta. I to je nešto najgore za svakog sportaša, ali mislim da u konačnici su ozljede te koje nas čine mentalno jačim. Znam reći iz iskustva:”Što te ne ubije, te ojača”. Samo prošle sezone sam imala dvije ozljede, ali to me nije spriječilo da šest tjedana nakon toga trčim na PH u krosu, a idući vikend PH na cesti.
PRAVI IZAZOV
Uskladiti privatan i poslovan život sa mojim svakodnevnim treninzima i utrkama zna biti pravi izazov. I da budem iskrena, privatan život pati jer je sve podređeno trčanju. Ali to je odluka koju sam svjesno donijela i stojim iza nje. Na kraju, ako želite nešto postići, jedini recept je red, rad i disciplina, puno strpljenja i upornosti, ljubavi, strasti i stanje potpune posvećenosti.
