Rijetko tko može odoljeti šarmu Lorisa Zupanca koji u svemu što radi daje svoje jedinstveni touch. Skroman i veseo bubnjar istarske grupe Night Express je u svom dugogodišnjem glazbenom angažmanu zabavio sa svojim kolegama generacije i generacije ljubitelja dobre glazbe, ali i uveličao posebne trenutke poput vjenčanja. U Istri je odavno poznato kako je višesatna dobra zabava zagarantirana kada je Night Express na repertoaru.
Pokraj glazbene aktivnosti, Loris se u zadnjem desetljeću pogurao u magičan svijet fotografije gdje ponovno, kao i sa svojim glazbenim nastupima, očarava publiku svojom posebnom snažnom ekspresijom i visokom razinom profesionalnosti. Kod njegovih fotografija može se primijetiti kontinuirani razvoj povezan s investicijom iskustva i kreativnosti. Svaka fotografija nosi svoju priču zbog koje se oko gledatelja zaustavlja duže vremena u njenom promatranju, a ujedno izaziva zabavu kako kod promatrača tako i kod učesnika i njenom stvaranju, te se Loris osim animatora u glazbenom svijetu može nazvati i odličnim animatorom u svom fotografskom angažmanu.
Kako on gleda na svoj umjetnički put, pogledajte u nastavku.
NEKOĆ I DANAS
– U svijet glazbe ušao sam prije 30 godina, a s Night Expressom započeo sam prije 17 godina. Uvijek je bilo teško i uvijek je ostalo teško doći do publike. Moraš se uvijek truditi da si svakim danom bio sve bolji. Danas je ipak sve nekako olakšano. Nekoć nisu postojale društvene mreže i fizički si morao lijepiti plakate kako bi publika znala za nastup. Danas jednostavno otvoriš event na Facebooku i u vrlo kratkom roku tvoja publika i njihovi poznanici znaju za tvoj budući nastup. No, opet i tu smo se morali na neki način digitalizirati kako bi se sve to moglo i pratiti. Sviđaju mi se reels-evi, video objave i to što moraš svaki dan razmišljati kako na novi način privući pažnju publike. Pokraj svog tog truda da se publicira sve vezano uz bend, gledam uvijek što više svoj privatni život zadržati za sebe. Međutim kako radim posliće koji uvijek imaju neke veze s javnošću, onda neke stvari ipak moram objaviti jer moraš sa svojim objavama danas biti i uvijek aktualan. Moram se ponekad pomiriti i s tim jer moderna vremena dolaze, a ako se želiš baviti ovakvim poslom, moraš uvijek biti napredan i moderan.
NEKE NOVE GENERACIJE
– Komunikacija s publikom se generalno nije promijenila tokom svih ovih godina. U biti, tu je mikrofon i mi moramo biti glasniji od njih, a u pojedinim situacijama, kad to tražimo od njih, oni trebaju biti glasniji od nas. Promijenila se malo publika. Profiltrirale su se generacije. Kada smo mi startali i naša publika je bila puno mlađa bez ozbiljnih obaveza dok su sada to većinom oženjeni ljudi s djecom koji ne stignu više pogoditi koncert u onoj mjeri kojom su pogađali prije tih 17 godina. Danas su to neke nove generacije koje slušaju neku sasvim drugačiju vrstu glazbe i jednostavno rekao bih da bi osoba trebala biti inteligentno lukava za prodrijeti u misli današnje omladine. Smatram da djeca nisu glupa kao što se često u kritikama odraslih može čuti. Rekao bih da su današnja djeca inovativna i specifična na svoj način i zbog toga treba biti inteligentan kako bi se razumjelo što oni žele i da naravno ima nekakvu granicu dobrog ukusa.
ŠEST RAZLIČITIH LJUDI S POGLEDOM PREMA ISTOM SMJERU
– Kako dolazi lijepo vrijeme, onda smo još aktivniji naspram zimskom periodu te smo gotovo blizu svakodnevnoj svirci. U jesensko-zimskoj varijanti, bavimo se više privatnim eventima te imamo tu neku vikend shemu gdje opet gledamo da si jednom mjesečno pustimo i slobodan termin da malo odmorimo i dušu i tijelo, odnosno da obnovimo snage kako bismo bili energičniji vikend kasnije. Mislim da smo sve u svemu dobro organizirali u cijeloj toj priči. Šest smo različitih ljudi koji djeluje s pogledom prema istom smjeru. Naravno, nismo sami. Pomažu nam tehničari i ljudi koji stoje iza svakog našeg nastupa, nose nam instrumente, štimaju zvuk i bez njih sve ovo ne bi bilo sve tako dobro kao što jest. Bez te ekipe u pozadini ne bismo mogli opstati. Svi mi, osim uz ovaj zajednički angažman, radimo i druge poslove. Nakon pandemije, morali smo se malo organizirati jer smo dobar dio godina živjeli isključivo od zarade s nastupa. Srećom nakon što su se ukinule mjere, sve je ponovno buknulo. Ljudi su se jednostavno zaželjeli opuštanja i zajedničkog druženja. Osjećalo se nekakvo olakšanje nakon što smo svi pretrpjeli svu tu situaciju. Mogu priznati da mi je bilo jako drugo što je sve jako brzo buknulo jer nedostajala mi je dobra zabava s publikom.
POKUŠAVAM IZVUĆI U SVAKOJ FOTOGRAFIJI NEKAKVU PRIČU
– Uzročno posljedično se dogodilo da je moja ljubav prema fotografiji izašla van nekih okvira koje sam planirao, želio i iščekivao. Imao sam sasvim neki drugi vid glede fotografije, no stvari su se jednostavno dogodile u jednu ruku loše jer imam puno manje slobodnog vremena za sebe i obitelj, a opet u drugu ruku, s moje kreativne strane, ovo mi je omogućilo da podalje razvijem pogled na cijeli svijet kojeg u ovakvoj veličini, moram priznati, prije nisam imao. Ne bih se nazvao umjetnikom fotografije jer poznajem ljude koji se zaista bave umjetničkom fotografijom. Pokušavam izvući u svakoj fotografiji nekakvu priču. Moja priča biti će jedna, oko promatrača stvoriti će drugu priču, ali bitna mi je da neka poveznica uvijek postoji. Volim da moje fotografije budu u fokusu i naravno, da pričaju svoju priču. Ideje mi dolaze same po sebi iz glave, nešto ukradem pa se kombiniram sa svojom idejom pa napravim koktel ideja na fotografiji. Ne mogu reći da je fotografija koju radim sto posto moja fotografija, odnosno u cijelosti odraz samo moje ideje. Najbitnija mi je komunikacija s osobama koje fotografiram. Postoje zlatna pravila fotografije koja se ne smiju kršiti, no komunikacija je po meni iznad svih tih pravila jer posebice kod portreta treba izvući maksimum na što se osoba nije ni nadala jer je smatrala da nije fotogenična. Uz neke detalje ambijenta te šale i dosjetke za vrijeme samog fotografiranja mogu se izvući neke zanimljive reakcije koje ljudi možda i nisu ni svjesni. Ima puno ljudi koji se vole fotografirati iz raznih perspektiva i danas imaju alate s kojima mogu objaviti te svoje materijale, a postoje s druge strane i ljudi koji se ne vole fotografirati i tu nastupam ja, i svi koji se kao ja bave fotografijom, i cilj mi je izvući neku reakciju koji ćemo ovjekovječiti fotografijom. Ima svakakvih komentara poslije fotografiranja, ali očito se sviđa taj neki šarm s kojim ljude potaknem na smijeh, kako u glazbi tako i u fotografiji, te na kraju uz laganu zdravicu se pozdravimo uvijek zadovoljni. Nisam nikad htio biti animator, ali tako se jednostavno desilo i ne mogu pobjeći od toga. (foto: Loris Zupanc)