Jazz nas nikad ne umara, već u nas uvijek magično osvaja na svoj jedinstven način pa tako i glazbenici koji se nalaze u tom magičnom svijetu. Aldo Foško može se pohvaliti sa svoje dvije uloge u svijetu glazbe, profesora i umjetnika.
Kako što nam je glazbenik priznao, vrlo rano je otkrio svoj afinitet prema glazbi za što je imao i podršku okoline, dok je jazz prepoznao kao iskrenu, nepatvorenu i neokaljanu glazbenu formu koja mu odgovara.
VRLO RANO ZNAO SAM ŠTO ŽELIM
– Mislim da sam imao sasvim uobičajeno glazbeno djetinjstvo. Jednog dana pala mi je na pamet ideja da upišem glazbenu školu, nakon čega sam jednostavno u nju ušetao usred školske godine te tako upoznao svog budućeg profesora. Tako sam par godina kasnije i odlučio upisati srednju glazbenu školu, a potom i akademiju. Imao sam tu sreću da sam vrlo rano znao što želim. U formativnim godinama na mene je najviše utjecao veliki skladatelj George Gershwin, jedan od prvih kojemu je pošlo za rukom koherentno spojiti klasičnu glazbu i jazz. Kasnije, otkrivajući nove glazbenike i pravce, uzora je bilo sve više, a nekad su se znali i mijenjati iz tjedna u tjedan. Imao sam apsolutnu i bezrezervnu podršku svoje obitelji. Ponekad je to od njih tražilo žrtvu i odricanje, no mislim da se na kraju ipak isplatilo. Kao i svi glazbenici moje generacije koji sa mnom dijele to iskustvo, bila je posebna privilegija biti u istoj prostoriji i učiti od Boška Petrovića, jednog od najvažnijih europskih jazz glazbenika svoje generacije. Još danas se u društvu glazbenika mogu čuti legendarne anegdote u kojima do izražaja dolazi njegova mudrost i nepresušan britki humor.
JAZZ
– Skromnog sam mišljenja da je jazz jedna od rijetkih umjetničkih formi koja je dandanas ostala iskrena, nepatvorena i neokaljana. Kao i kod većine mojih kolega, jazz me privukao već od malih nogu. Ključan je bio moj prvi profesor Robert Rosanda, koji me je „pogurnuo“ u tom smjeru, otkrio mi par imena i par ploča te tako poslao na put bez povratka. Hvala mu na tome!
NOVI TRENDOVI
– Pratim nove glazbene trendove i držim da nije ni moguće baviti se umjetničkom glazbom i stvarati je bez kontinuiranog praćenja svega onoga što bi se kategoriziralo kao novim. Umjetnici nisu u mogućnosti stvoriti originalan novi sadržaj bez stanovitog vanjskog utjecaja. Tako dobre ideje i nastaju.
ULOGA PROFESORA VS ULOGA UMJETNIKA
– Profesorski poziv svakako spada u plemenite, sa sobom donosi i stanovitu odgovornost, a poseban je osjećaj mentorirati iznimno nadareno dijete. S druge strane, moram reći da su trenuci u kojima sam se osjećao najpotpunije i najprirodnije bili provedeni na pozornici.
DANAŠNJI ŽIVOT GLAZBENIKA
– Današnji život glazbenika je iznimno težak. Tekuća pandemija bacila je sve vidove umjetnosti na koljena, poglavito glazbu. Bilo je trenutaka u 2020. kad sam se osjećao kao da nisam više glazbenik, uzevši u obzir višemjesečne „rupe“ između glazbenih angažmana. Nadajmo se da je najgore prošlo!